Priča započinje, ali i završava ispod hrasta. To je dijelom iz razloga što sam imao neke neformalne snimke Rafe koje su odgovarale, ali i simbolikom koju hrast podrazumjeva u našim i mnogim svjetskim kulturama.

On se smatra simbolom postojanosti, veze između neba i zemlje, izrazom kozmičkih stvaralačkih snaga i jedinstva univerzalnog života (Duhovno korijenje toga stabla leži na nebu, u božanskom svijetu, a njegova se krošnja širi nad svijetom.

Povezuje tri razine kozmosa: nebo – svijet bogova, zemlju – svijet ljudi te podzemni svijet – svijet mrtvih.) Film završava pjevanjem ptice kos.

Postoji verovanje da kos simbolizuje kapiju, prolaz između svjetova, sveti prostor u kojem ne može da se stoji neodlučno, odnosno da kos simbolizira viša duhovna stanja, anđele.

Film je jedna kompilacija raznih snimaka načinjenim na razne načine i od strane raznih autora. Nisam težio profesionalnim standardima jer je to bilo i nemoguće obzirom na raspoloživi materijal, ali i činjenicu da je bilo teško u ovim vremenima nešto posebno dosnimiti.

Važno mi je bilo da film ponese jednu emociju koja bi trebala biti zajednička za većinu koji budu gledali film. Ja sam jedan kobojagi filmadžija koji zna ponaosob imena publike, a koja je i najvećim dijelom „učestvovala“ u njemu.

Emociju dobrim dijelom nosi pjesma koju je Mišo kompletnu napravio i snimio s Rafom samo godinu prije Rafine smrti. U filmu Rafo “glumi samoga sebe“ pjevajući ovu pjesmu koja ispade njegova “pjevana biografija“.

Nadam se da sam uspio izbjeći sukus patetike, posebno na kraju filma gdje sam imao potrebu i spomenuti 30-tak ljudi koje smo poznavali, a  koje spominjem i na početku gdje osobno govorim o razlozima nastanka ove priče.

Nastojao sam da opišem (nadam se uspješno) kontekst vremena i prostora na koji se film referira.

Neka mi bude oprošteno malo preuveličavanje, poslužit će u edukativne svrhe novih generacija (ukoliko ih bude zanimalo).

Sve skupa je jedan kratki omaž vremenu i prostoru koji je otišao u prošlost, uspomena na Rafu i mnoge ljude koje smo poznavali, ovo je zapravo i omaž nama samima.