je proglašen Danom žalosti zbog smrti načelnika Zdravka Maroševića. Obitelj, mnogobrojna rodbina i prijatelji okupili su se kako bi ispratili na vječni počinak čovjeka koji je svima činio dobro. Rodbina, prijatelji, ali i mnogi koji su ga samo poznavali po imenu, došli su iz cijele zemlje ali i susjednih država kako bi odali počast Zdravku Maroševiću.
Misu zadušnicu predvodio je fra Antonio Baketarić uz koncelebraciju fra Zvonke Zečevića, fra Ilije Božića i fra Tomislava Brkovića.
U svojoj propovijedi fra Antonio Baketarić naglasio je sljedeće: „Stojimo pred gubitkom koji nas je zatekao i pred gubitkom koji nas je rastužio. Smrt našega brata Zdravka nije samo odlazak pojedinca, ona je rana, praznina u obitelji, praznina u domu koji je volio, ona je osjećaj šoka kod prijatelja, suradnika, ljudi kojima je pružao ruku, s kojima je razgovarao i kojima je bio podrška. Gledajući život pokojnog Zdravka, vidimo čovjeka koji se nije bojao tereta odgovornosti. Rođen je među ovim brdima, dijete je ove sredine, dijete ovih prelijepih bosanskih brda, zmeđu jednostavnih radnih ljudi. Počeo je raditi u privredi, i taj dodir s običnim čovjekom nikada nije izgubio. Ljudi su mu bili bliski, razumio je njihove brige jer je i sam potekao iz istih takvih briga. U javnom životu bio je prisutan desetljećima, bio je predsjedavajući Općinskog vijeća, a od 2016. godine i načelnik ove općine. Bio je čovjek koji je želio ostaviti trag, ali ne trag za sebe nego trag za svoju sredinu i svoje ljude. Bio je čovjek koji je vjerovao, a to su i mnoga njegova djela pokazivala da politika nije prvenstveno borba nego služenje. Da javna dužnost ne treba biti stvar moći nego stvar odgovornosti. I zato su ga svi, bez ikakvih razlika opisivali kao otvorenog, pristupačnog i kao čovjeka dijaloga. Nije dijelio ljude i nije zatvarao vrata, a nije se bojao ni stati pred kritiku jer kad čovjek obavlja javnu dužnost nikada ne može biti jednak svima, i nikada u očima svih ne može izgledati pravedno. Jedna od riječi koja se najčešće spominju, kada se govori o njemu, jest da mu je Vareš bio u srcu, ne kao mjesto na karti nego kao dom, ne kao funkcija koju obnaša, nego kao zajednica koju voli. Ne kao prostor za projekte, nego kao prostor za ljude. Bio je čovjek koji je želo da ovaj kraj živi, da se čuje za njega, da mladi ostanu, da se stvori nešto novo, nešto bolje i drugačije. Naravno, u tome svemu, vjerojatno je radio i određene pogreške, međutim, želio je nešto novo i želio je nešto bolje. Otišao je čovjek koji je bio spreman boriti se za narod, ne onaj narod koji će biti sabijen u etničke i religijske torove, već za sav narod bez obzira na njegov nacionalni ili religijski predznak. Bio je čovjek dijaloga, čovjek koji se nije bojao sjesti za stol s različitima ,čovjek koji je gradio mostove, a ne zidove. On je nastojao bit načelnik svih, i to zaista nije mala stvar. U političkom svijetu to je danas rijetkost“, rekao je fra Antonio.
U oproštajnom govoru obratili su se Malik Rizvanović, predsjedavajući Općinskog vijeća Vareš, Iva Tadić predsjednik HDS-a i Igor Šimić.
„U svoje lično ime i u ime Opštinskog vijeća i svih vijećnika želim da izrazim saučešće čitavoj porodici, ženi Marini, svim građanima opštine Vareš i svim stanovnicima Bosne i Hercegovine. Ovo je veliki gubitak za naš Vareš, za sve, za čitavu Bosnu i Hercegvoinu. O našem načelniku bi se moglo pričati danima, godinama, ali i njegova djela po veličini, svjedoči ovaj impozantni broj ljudi koji je došao da isprati ga na vječni počinak. Zahvaljujem vam se svima na dolasku i neka mu je lahka bosanska vareška zemlja“, rekao je predsjedavajući OV Malik Rizvanović.
„Upućujem duboku sućut suprugi Marini, njegovoj braći, njegovoj sestri, cijeloj vašoj familiji i obitelji Marošević. Isto tako, moja sućut svim Zdravkovim prijateljima, pogotovo vama Varešacima i hvala vam što ste došli u ovolikom broju. Nažalost, desila se teška bolest, izgubili smo našeg načelnika, izgubili smo velikog prijatelja. Svećenik je ovdje kazao sve, kazao je koliko je Zdravko bio veliki čovjek, u svakom smislu ove riječi. Često puta kada bi dolazio ovdje u Vareš da popijemo kavu, da porazgovaramo kazao bi, idemo proći kroz grad, negdje ćemo popiti kavu u gradu. Kad bi išli kroz grad, znao sam, trebalo je uvijek bar pola sata dok stignemo do prve kavane. Koji god čovjek je nailazio morali su se pozdraviti, trebali su porazgovarati i nisam nikad vidio ni jednog čovjeka kojem Zdravko nije znao ime i probleme s kojima se susretao. Ono što je Zdravko radio, svi mi, koji smo u politici trebali bi bar na jedan sličan način. Zdravko nikada nije ljude dijelio ni po vjerskoj ni nacionalnoj osnovi, i iz tih razloga, Zdravko Marošević je ovdje već bio treći mandat od 2016. godine. Dragi prijatelju neka ti je laka ova vareška zemlja koju si volio najviše na svijetu, pokoj vječni i počivao u miru božjem“ , rekao je Iva Tadić predsjednik HDS-a.
„Poštovana obitelji, dragi sugrađani, kolegice i kolege. Danas se opraštamo od čovjeka koji je Vareš nosio u srcu, načelnika, suradnika i prijatelja, Zdravka Maroševića. Pokušavamo pronaći riječi s kojima bismo obuhvatili sve ono što je Zdravko bio i nama u HDS-u i ljudima u Varešu i svakome tko ga je poznavao. U vječnost je otišao čovjek koji je živo poziv, služio ljudima, svom gradu i domovini, s vjerom, povjerenjem i jednostavnošću. Zdravko je vjerovao u Vareš, kada su mnogi sumnjali, vjerovao je u svoj narod i vrijednosti poštenog, tihog, ali ustrajnog rada. Znao je da ovaj grad ima dušu i da zaslužuje novo poglavlje. Njegovim odlaskom izgubili smo suradnika koji je neumorno radio za Vareš, ali i prijatelja, čiji osmijeh i riječ podrške nikada nisu izostajali. Bio je čovjek koji nikada nije odustajao, i kada su okolnosti bile teške, pronalazio je način da podigne druge, da im ulije nadu. Zahvaljujući njegovoj upornosti, Vareš se otvori svijetu kroz investicije, rudarske i turističke projekte, kroz ideju da se ponovo pokrene željeznica i da u ovaj kraj ponovno stignu ljudi, posao i nada. Dragi prijatelju hvala ti na svemu, na riječi, na djelu, na vjeri koju si u nama budio. Neka ti je laka zemlja bosanska, a uspomena na tebe vječna. Počivao u miru“, rekao je vijećnik Igor Šimić.
Nakon dirljivih govora, nad grobom izmoljeno je opijelo i položen je kovčeg. Zastava s kojom je kovčeg bio prekriven uručen je supruzi Marini, a uručio ju je Dragan Janko predsjednik UNRO-a HVO-a ZDK. Uz zvuk trupe i počasni pluton, kovčeg je spušten u grobnicu.
Sjećanje na čovjeka koji je volio Vareš više nego sebe, ostat će vječno upisano u povijesti. Počivao u miru!
