TUŽNO SJEĆANJE     

POSLJEDNJE ZBOGOM

Zauvijek je svoje oči sklopila naša draga kolegica, novinarka

MIRJANA ŠIMUNOVIĆ, rođ. TRUTINA
(17.09.1955. – 09.09.2025.)

S neizmjernom tugom i velikim poštovanjem opraštamo se od naše drage kolegice i prijateljice. Otišla je prerano, ostavivši za sobom prazninu koju će biti teško ispuniti. Njezin profesionalizam, predanost istini i ljubav prema novinarstvu ostavili su dubok trag u svima nama koji smo imali čast raditi s njom. 

Naša Mirjana nije bila samo izvrsna novinarka. Bila je čovjek. Čovjek s velikim "Č". Borila se za istinu, za pravdu, za dostojanstvo svakog pojedinca. Znala je slušati, znala je razumjeti, i nikada nije okretala glavu od problema – ni tuđih, ni svojih. Za nas, koji smo s njom radili, bila je oslonac. Mirna, staložena, ali uvijek hrabra. Kad bi situacija bila teška – Mirjana je bila ta koja je znala pronaći pravu riječ. Kad bi dan bio siv – ona bi ga osvijetlila osmijehom. Ostat će u našim sjećanjima ne samo kao vrhunski profesionalac, već kao prijatelj, kao sestra, kao netko tko je znao voljeti ljude i život, usprkos svemu. 

Draga Mirjana, hvala ti na svemu. Hvala ti na tvojoj dobroti, tvojoj snazi, tvojoj tišini koja je govorila više od riječi. Hvala ti što si bila s nama. Pamtit ćemo te po tvom prekrasnom osmijehu i snazi duha Neka te prati svjetlost i mir. Zaslužila si. Počivaj u miru. 

Tvoji kolege i prijatelji Danijela Pavlić i Ivan Lovrić

SJEĆANJE NA KOLEGE NAŠE GENERACIJE 1971-1975 GIMNAZIJE "IVAN GORAN KOVAČIĆ" VAREŠ 

STJEPAN ŠIMIĆ PEPI(17.03.1967.- 05.07.2025.)

prijatelj, umjetnik i čovjek velikog srca

Teško je pronaći riječi kad nas napusti netko tko je ostavio toliko svjetla u našim životima. Naš Pepi nije bio samo umjetnik – bio je naš prijatelj, oslonac, duh vedrine i topline. Bio je čovjek koji je znao slušati tišinu i bojama je znao reći ono što mnogi nisu mogli ni riječima.

Njegova platna pričaju priče koje će još dugo živjeti među nama. U svakom potezu kista osjeća se njegova duša – iskrena, slobodna, nježna, ponekad bolna, ali uvijek autentična. Njegova umjetnost nije bila samo stvar stvaranja, nego čin ljubavi prema svijetu i ljudima.

S Pepijem su dolazili osmijesi, smijeh, tople šale, ali i duboke misli koje su nas znale zaustaviti i natjerati da gledamo svijet drugačijim očima. Imao je rijetku sposobnost povezati se s ljudima – bez puno riječi, ali s puno srca.

Danas se opraštamo, ali ne zauvijek. Odlaze tijela, ali duše koje su stvarale, voljele i živjele punim plućima – one ostaju. Pepi će i dalje živjeti u svakom svom djelu, u svakom sjećanju koje nosimo u sebi, u svakom razgovoru u kojem ćemo ga spomenuti s osmijehom i sjetom.

Dragi Pepi, hvala ti na svemu što si bio. Počivaj u miru, počivaj u zaboravljenom kraljevstvu umjetnosti, a mi ćemo te čuvati – u srcima, mislima i pričama koje neće prestati.

Tvojoj Žaklini, sinovima Lukasu i Antoniju, sestri Mijani i svim ožalošćenima upućujemo iskrenu sućut.

S velikom tugom tvoji prijatelji iz redakcije Hrvatskog radija Bobovac Vareš

Danijela Pavlić i Ivan Lovrić s obiteljima

Deset godina je prošlo od kada si nas napustio, a sjećanje nikada ne prestaje.
SLAVEN KRLJIĆ
1963. 2015.
Vrijeme ne donosi zaborav već tužnu istinu da si nas prerano napustio.
Teško je zaboraviti tvoju dobrotu i veliko srce u kojem je bilo mjesta za sve.
Neka te čuva dragi Bog, počivaj u miru Božjem.
S ljubavlju i tugom čuvamo uspomenu na tebe.
Katarina, Gorana, Jana i brat Bojan s obitelji.

Posljednje zbogom dragom prijatelju i poslovnom suradniku

ZDRAVKO VIŠNJIĆ
(23.03.1961. – 11.05.2024.)

Uvijek si bio skroman, a u svemu tako velik i plemenit. Ponosni smo što si bio naš prijatelj i suradnik. Život često ispisuje najtužnije stranice, a mi znamo da ljudi umiru tek kad ih zaborave, a Ti ćeš zauvijek ostati u našim srcima i mislima.   

Počivaj u miru Božjemu u svojoj rodnoj Oćeviji koju si toliko volio. Neka te čuvaju svi anđeli nebeski.  

Obitelji upućujemo izraze duboke sućuti.  
                                                      

Zaposlenici Hrvatskog radija Bobovac Vareš