Obitelj pokojnog Pepija, - supruga Žaklina i sinovi Antonio i Lukas, veliki broj prijatelja, poznanika i sugrađana okupio se danas da oda počast našem sugrađaninu i umjetniku Stjepanu Šimiću - Pepiju, koji je ostavio dubok i neizbrisiv trag na kulturno-umjetničkoj sceni ne samo rodnog Vareša, već i BiH i regiji.

Prisutnima se na početku komemoracije obratila direktorica JU Centar za kulturu i edukaciju Vareš Šejla Kapetanović i istaknula: „Dragi prijatelji, kolege, Pepijeva porodico, svi prisutni. Danas stojim ovdje sa teškim zadatkom i još težim srcem. Govoriti o Pepiju u prošlom vremenu čini se nestvarno... jer naš Pepi je bio je duh koji se osjećao i kada nije govorio, bio je prisustvo koje je donosilo mir, sigurnost i osmijeh, čak i u najnapornijim danima. Govorit ću u svoje ime, ali i u ime svih njegovih kolega, prijatelja i onih koji su s njim radili dijelili svakodnevnicu. Pepi nije bio običan kolega. Bio je naš oslonac. Bio je onaj čovjek na koga si uvijek mogao računati - bilo da ti treba savjet, šala, tišina ili pomoć. Bio je čovjek koji nikada nije tražio ništa za sebe, ali je uvijek davao sebe - do kraja, iskreno, bez zadrške. Mene je zvao " Dishy", samo on je to govorio s takvom toplinom i osmijehom koji mi je znao popraviti i najteži dan. Taj njegov duh, taj šapat prijateljstva, osjećali smo svi. Na Pepija se nikada nismo mogli naljutiti. Njegova smirenost, blagost i mudrost bili su lekcija o tome kako biti čovjek. Do posljednjeg dana se borio. Radio je, predlagao ideje, pomagao drugima. Nije odustajao, ni kad bi mnogi posustali. I upravo zato je teško prihvatiti da nas.je napustio baš sada - u vrijeme VAART festivala. Festivala koji je bio njegov. Njegova ideja, njegovo djelo, njegova strast. Pepi je tim festivalom vratio kulturu, vjeru i ponos našem Varešu. Zato mu svi zajedno obećavamo – nastavit ćemo tamo gdje je on stao. Nećemo dozvoliti da njegove ideje ostanu nedovršene. Kroz ono što je gradio, on će živjeti dalje. Dragi Pepi, hvala ti. Za sve što si bio, za sve što si davao, za sve što si ostavio iza sebe. Počivaj u miru, dragi naš prijatelju. Zauvijek ostaješ s nama“, poručila je direktorica Kapetanović.

Potom je riječi oproštaja uputio i Nikola Šimić u ime Općinskog vijeća Vareš i u ime župe i MZ Borovica.

„Poštovana obitelji, dragi prijatelji, kolege, umjetnici, Danas smo se ovdje okupili kako bismo se. s tugom ali i dubokim poštovanjem, oprostili od čovjeka čije je stvaralaštvo, prisutnost i duh ostavio neizbrisiv trag - ne samo u kulturi i umjetnosti, već u životima svih nas koji smo ga poznavali. Stjepan Šimić- Pepi, rođen 1967. godine u Varešu, bio je umjetnik u punom i najdubljem smislu te riječi. Bio je slikar, kipar, promišljeni tumač tišine i prostora, stvaralac koji je kroz svoj rad povezivao duh prošlih vremena s vizijama budućnosti. Svoju umjetnost nije doživljavao kao poziv, nego kao način postojanja. Ona mu je bila jezik kroz koji je komunicirao sa svijetom - i sa sobom. Pepijev likovni izraz bio je osebujan i prepoznatljivi i duboko ukorijenjen u baštini Bosne i Hercegovine. Njegova djela nisu bila puka estetika - ona su nosila poruku, tražila odgovor, stvarala prostor za razmišljanje. No, ono što ga je činilo iznimnim nije bila samo njegova umjetnost, nego njegova uloga kao pokretača, graditelja, organizatora i prijatelja. Bio je utemeljitelj i dugogodišnji voditelj Međunarodne likovne kolonije Borovica, koju je s vizijom i strašću razvio u respektabilan kulturni događaj ne samo u BiH, nego i u regiji. Kolonija je postala mjesto susreta tradicije, suvremenosti, mladih talenata i iskusnih umjetnika - mjesto gdje se stvaralo, dijelilo i disalo umjetnošću Pepi je vjerovao da kultura nije luksuz, već temelj zdravog društva. U vremenu površnosti, on je njegovao dubinu. U vremenu galame, on je birao tišinu. I u toj tišini, njegova djela su govorila najglasnije. Njegova dobrota, mirna prisutnost, njegova mudra šutnja i topla riječ ostavit će prazninu koju je teško ispuniti. Svi koji su ga poznavali znaju -s njim ste uvijek osjećali sigurnost, iskrenost i poštovanje. Bio je onaj koji je znao slušati, ali i onaj koji je znao nadahnuti. Danas, kada se opraštamo od njega, znamo da ne gubimo samo dragog čovjeka, već i dio jednog kulturnog identiteta koji je s ljubavlju gradio. lpak, vjerujemo da ono što ostaje - njegova djela, ideje, sjećanja i prijateljstva - neće nestati. Nastavit će živjeti u svakom potezu kista koji je potaknuo, u svakom razgovoru koji se zbog njega dogodio, i u svakom novom susretu umjetnika u Borovici,. Dragi Pepi, hvala ti za sve što si bio. Tvoje ime ostat će zapisano - ne samo u katalozima i monografijama, već u srcima ljudi. Počivaj u miru, ondje gdje boje nikada ne blijede“ zaključio je u emotivnom obraćanju Nikola Šimić.

U ime djelatnika Hrvatskog radija Bobovac Vareš i svoje osobno ime nekoliko riječi uputila je Danijela Pavlić.

„Mom prijatelju, kumu i velikom umjetniku Stjepanu Šimiću Pepiju. Od jutros pokušavam napisati svoj oproštaj s tobom dragi moj Pepi, ali neke riječi teško izlaze, a opet ih srce nosi, a suze ne ispiru... Slikam da ne pojede me mrak, jer tako si i ti živio — kroz boje, kroz osmijeh, kroz tišinu, a sve što si taknuo, imalo je dušu više. Hvala ti, Pepi — za sve boje, za sve. Kako se oprostiti od čovjeka kojeg nisu definirale riječi, nego djela? Kako reći zbogom onome čiji je osmijeh govorio više od govora, a boje njegovih slika više od riječi? Dragi Pepi, otišao si tiho, onako kako i žive veliki – bez buke, a s dubokim tragom. Tvoj svijet nije bio običan. Bio je satkan od boja, od linija koje su imale smisao i kad ga drugi nisu vidjeli. Slikao si — da te ne pojede mrak, kako bi rekao Gibonni. I kako si to napisao na plakatu i pozivnici za obilježavanje 25 godina tvog likovnog stvaralaštva, u ljeto 2010. u Jazzu. Divna večer, divne uspomene... Jer umjetnost ti je bila spas, smisao i izričaj. Tvoj govor. Tvoj štit. Tvoje srce. Bio si naš obiteljski kum, ali više od toga — bio si naša inspiracija. Uvijek spreman na šalu, na prijateljstvo, na čašicu razgovora… ali i na tišinu kad tišina najviše govori. Tvoje slike ostat će tu, vječne… kao produžetak tebe. Oni koji su znali čitati tvoju dušu kroz platno, znaju da si i kad nisi govorio – govorio najglasnije. Jer pravi umjetnici nikad zapravo ne odu — ostanu u tragovima svjetla koje su ostavili iza sebe. Sliko si protiv tame. Stvarao si protiv tišine. Volio si protiv prolaznosti. I zato ti hvala. Hvala za svaki trenutak, za svaku boju, za svaki pogled pun razumijevanja. Za to što si bio naš kum, ali i čovjek s kojim smo dijelili smijeh i život. Jako sam tužna. Mahni kistom gore negdje u šumi zaboravljenog kraljevstva i napravi dugu do nas koji te ispraćamo. Do susreta s one strane duge, počivaj u miru, neka te čuvaju anđeli“, poručila je Danijela Pavlić.

Nakon toga prikazan je video uradak uposlenika JU Centar za kulturu i edukaciju Vareš i Hrvatskog radija Bobovac Vareš kao podsjećanje na Pepijev rad, prisustvo i duh kojeg ćemo uvijek nositi sa sobom.
Na kraju komemoracije voditelj Nail Hercegovac je rekao: „ Hvala svima koji ste došli da podijelimo ovu tihu i dostojanstvenu zahvalnost čovjeku koji je živio za ljude i kulturu. Neka mu je laka zemlja i vječni mir.“

Povodom prerane smrti otvorena je i knjiga žalosti u koju su se prisutni mogli upisati nakon komemoracije i koja je potom uručena obitelji.

Stjepan Šimić Pepi rođen je 17. ožujka 1967. godine u Varešu. Preminuo je u subotu 05. srpnja 2025. godine, a sahranjen je jučer, 07. srpnja na groblju Stogić u Varešu.