Žepče, Usora, Kakanj i Vareš boravili su u dvodnevnom posjetu sestrinskim udrugama u Zagrebu. Bio je to uzvratni susret, nakon što su u mjesecu svibnju prošle godine članovi Udruga iz Zagreba boravili u Žepču i Usori. Do Kaknja i Vareša tad nisu mogli doći zbog velikih šteta koje su donijele poplave u BiH.
Na put se krenulo 27. svibnja u ranim jutarnjim satima organiziranim prijevozom iz Žepča. Članovi Zajednice iz Kaknja, njih troje stigli su prvi, pridružilo se 8 članova iz Vareša, te 14 iz Žepča. U Usori se pridružuje još 7 članova Zajednice. Vođa puta bio je Mirko Šimunović, predsjednik Zajednice udruga obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja domovinskog rata Ze-do kantona. U Zagreb se stiglo u ranim popodnevnim satima, krajnje odredište hotel Holiday u zapadnom dijelu Zagreba, mjesto snimanja filma Armin redatelja Ognjena Sviličića.

Slobodno vrijeme do 17 sati iskorišteno je za odmor, a potom su članove Zajednice dočekale predsjednica Zajednica udruga roditelja poginulih hrvatskih branitelja RH Lucija Kober i tajnica Nada Rehor. Izmjenjuju su pozdravi, zagrljaji, prepričavaju detalji s prošlogodišnjeg susreta u Žepču i Usori. Bol, koja povezuje članove Zajednica obje zemlje je ista,  a upravo ovakvim susretima i sjećanjima čuvaju se uspomene na djecu, muževe, očeve, djedove koje je vihor rata zauvijek odnio.
Zbog svega toga nije slučajno što je prva točka susreta bila zavjetna crkva u spomen poginulima za Domovinu, crkva Sveta Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu. Dočekuje nas Ana Debeljak, predsjednica Udruga roditelja poginulih hrvatskih branitelja Grada Zagreba i studentski kapelan don Damir Stojić.  Don Damir upoznaje nas o kronologiji izgradnje svetišta, čiji je kamen temeljac položen 11. studenog 1995. godine, a oltar posvećen 5 godina nakon toga. Svrha ove originalne i jedinstvene crkve, kojoj je naziv dao kardinal Franjo Kuharić,  je da se svaki petak moli krunica za poginule branitelje u domovinskom ratu, pripadnike HV-a, HVO-a i hrvatske policije. Njihova imena uklesana su u kenotaf  (prazan grob) crkve. Svaki branitelj je predstavljen imenom, inicijalom očeva imena, prezimenom, godinom rođenja i pogibije.

Imena je 15.874. Puno, previše... Obilazimo kenotaf, svatko traži drago ime. Emocije su jake, oči se pune suzama, grlo stišće… Na usnama tiha molitva i neizgovorene riječi. I opet naviru sjećanja na one kojih više nema, a kao da su tu pored nas. Nakon obilaska cijele crkve, molimo za naše najmilije na misi zadužnici koju je predvodio don Damir i na kraju posebno pozdravio članove Zajednice udruga obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja iz Žepča, Usore, Kaknja i Vareša. Nakon mise palimo svijeće na istočnom pročelju svetišta gdje je u kamen uklesana Pieta Croatica Ivana Lackovića Croate. Obilazimo i skulpturu na sjevernoj strani svetišta koju je donirao autor vlč. Zlatko Sudac, radimo par fotografija za sjećanje i slijedi povratak u hotel.
Drugi dan posjeta, 28. svibnja zajedno s našim domaćicama gospođama Lucijom, Nadom i Anom obilazimo Zagreb i upoznajemo se s poviješću i kulturom ovog lijepog grada. Zborno mjesto je Kaptol, mjesto gdje se nalazi zagrebačka katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije. Ubrzo stiže i gospodin Leo, naš vodič i doznajemo zanimljive podatke o katedrali čiji su tornjevi visoki 105 metara, a čiju je izgradnju vodio Herman Bolle.

Potom idemo do tržnice Dolac, što je još jedna posebnost grada. Na Dolcu se nalazi i kip Petrice Kerempuha, koji nam je poznat kao lik iz hrvatske književnost i kao svojevrsna preteča stand up komičara. Dolazimo do čuvene Tkalče, odnosno Tkalčićeve ulice, mjesta ispunjenog brojnim kafićima kao stvorenom za kratki odmor. No , mi idemo dalje, prolazimo kratkom ulicom Krvavi most, gdje su se u srednjem vijeku često sukobljavali stanovnici Gradeca i Kaptola, pa otud i ovo strašno ime ulice. Krećemo prema Gornjem gradu, zaustavljamo se pred skulpturom sv. Jurja, koje je djelo austrijskih kipara, a Zagrebu ga je početkom 20. Stoljeća poklonila obitelj Mažuranić. Dolazimo do Kamenitih vrata i kapele Majke Božje, koja je i zaštitnica grada Zagreba koji svoj dan proslavlja 31. Svibnja. Palimo svijeće, tiho se pomolimo i nastavljamo dalje prema Trgu i crkvi sv. Marka. Baš u vrijeme našeg obilaska pred crkvom su se okupljali branitelji,  a u večernjim satima prilaz Markovom trgu je blokiran. Pred kraj same jezgre Zagreba idemo na Jelačićev plac, obilazimo fontanu Manduševac i ponovno se vraćamo pred Katedralu, koju ovaj put i obilazimo.
Nakon obilaska grada, krećemo prema Mirogoju, središnjem zagrebačkom groblju. U tišini, poštovanju i molitvi prisjetili smo se svih koji su dali svoj život u proteklom ratu. Prošli smo kroz Aleju hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata. Položeni su vijenci i zapaljene svijeće na spomen obilježje Glas hrvatske žrtve - Zid boli i na grob prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Mirogoj na nas ostavlja snažan dojam, jer je to ujedno i predivan park i umjetnička galerija na otvorenom.
Boravak u Zagrebu završavamo na Jarunu, na zajedničkom ručku. Tu su razmijenjeni darovi, sumirani utisci i dogovoreni naredni koraci još jačeg povezivanja udruga stradalnika Domovinskoga rata iz RH i Ze-do kantona. Na ovaj način, zajednički je zaključak, čuva se sjećanje i uspomena na poginule branitelje, što oni svakako i zaslužuju.