Petar Karadžić, Rafo Dužnović, Zlatan Šoljak i Brano Mijatović – grupa »KORT«. I ova je snimljena u Partizanu, po prilici o Danu rudara 1976. godine. Nekako istovremeno, uočio sam da jedna od zastavica, okačenih na banderi ( stupu električne rasvjete) potsjeća na rudarsku. Na plakatu, istaknutom na oglasnoj tabli, najavljuje se Izložba kristala i minerala. Pomislih, evo nešto i za Dan rudara, valjda su toliko zaslužili. Pokazalo se da ni to nije za rudarski praznik, nego za nastupajuće blagdane Božić i Novu godinu.
Sa sjetom sam se prisjetio proslava DANA RUDARA iz prohujalih vremena.
Tu su rudari (komorati ), zajedno sa ostalim zaposlenicima radne organizacije, vezanim za rudnike i separaciju, slavili svoj praznik. Bile su to radne proslave organizirane po smjenama ; proslave su započinjale pri kraju izrađenih smjena. Tom prilikom su sumirani poslovni rezultati Radnih jedinica i vršena dodjela priznanja (statua rudara) istaknutim pojedincima.
Centralne proslave organizirane su (uglavnom) subotom u objektima kao što su DTV Partizan, Radnički (kasnije i Centar)
Tradicija proslava Dana rudara (21.decembra), kakve smo pamtili, stara je nepuno stoljeće.
Nasuprot tome, tradicija rudarenja na ovim prostorima stara je više od dva tisućljeća. Iako ne postoje pisani dokumenti, koji spominju početke rudarenja, tragovi rudarenja, iz rimskog doba (miljokaz i rimski novac) nađeni u selu Potoci, na padinama Smreke, svjedoče o tom razdoblju. Svjedoče o tom brojna vignjišta na okolnim brdima, sa ostacima topljenja rude - troske i metala.
U POVODU
DAN RUDARA
To je dan kad se prisjetimo svih onih, koji su svojim mukotrpnim radom, stoljećima stvarali povijest vareškog kraja.
Podsjetimo se na ilirsko doba, doba drevnih Rimljana, vremena Kulina bana (i dobrijeh dana), sjetimo se i Dubrovčana ( visprenih trgovaca i prvih koncesionara naših rudnika); sjetimo se i kralja Stjepana (posljednjeg vladara Bosne samosvojne. Sa tugom se sjetimo doba u kojem je u najvećoj zabilježenoj rudarskoj nesreći u rudnicim metala, u rudniku-jami željezne rude Jerkov kamen u Borovici, ostalo zatrpano sedam rudara), i doba sultana (kad je donesen rudarski zakon „Kanun sas“).
Najradije se sjetimo „profesionalnih“ rudara S a s a“ (koji, svojim vještinama, mukotrpan rudarski posao učiniše snošljivijim i efikasnijim) i bosanskih franjevaca-ujaka (preteča bosanske i, posebno, vareške pismenosti).
Tradicija proslava Dana rudara (21.decembra), kakve smo pamtili, stara je jedno stoljeće.
Nasuprot tome, tradicija rudarenja na ovim prostorima stara je više od dva tisućljeća.
To je dan koji se, u Varešu, trebao zvati DAN ZAHVALNOSTI, ali je sticajem okolnosti postao DAN SJEĆANJA
( P.S. možda je i bolje tako, jer na ZAHVALNOST se brzo zaboravi).
Postoje ipak ljudi, iz vremena koje pamtim, kojima smo dužni odati priznanje i izraziti duboku zahvalnost za sve ono što su učinili za rudarstvo vareškog kraja i bolji život njegovih žitelja. Među mnogobrojnim zaslužnim izdvajamo:
Marka Grabovca začetnika ideje o otvaranju rudnika obojenih metala te utemeljitelja i prvog direktora radne organizacije RO Runik olova, cinka i barita Veovača. Da bi i sam aktivno sudjelovao u prvi radovima - geološkim istraživanjima upisao je postdiplomski studij iz oblasti geologije.
Leona Gavrana, dipl. inž. rudarstva, koji je dao veliki doprinos u rješavanja složenih problema tehnološkog procesa u flotaciji Tisovci.
Vilima Miketina, dipl. inž. rudarstva, koji je rukovodio procesom eksploatacije na rudniku Veovača.
Melkior Brđanović
