- internacionalni festival komorne glazbe u okviru tradicionalne manifestacije "Miholjski koncert", kojom se obilježava patron ove župe. Tijekom tri festivalska dana i tri koncerta, emotivno i intelektualno veoma osmišljena i svrstana u tri tematske cjeline, predstavit će se mladi glazbenici, već etablirani umjetnici iz BiH, Hrvatske, Italije, Austrije i Kanade.
Na prvom, upravo održanom koncertu, posvećenom violini i klaviru s tematskim naslovom "Sonate & improvizacije" čuli smo dvije sonate za violinu i klavir iz perioda ranog i kasnog romantizma; sonatu A-dur op.162 (Grand duo) Franza Schuberta, sonatu za violinu i klavir No3 d-mol op.108 Johannesa Brahmsa, te improvizaciju "Nigun" iz drugog stavka suite (triptiha) Baal Shem Ernesta Blocha i Meditaciju za violinu i klavir Borisa Papandopula, u sjajnoj izvedbi vrhunskih glazbenica, violinistice Andree Nikolić i pijanistice Mie Miljković.
Nastup ovih mladih umjetnica predstavljao je vrhunac izvođačkog umijeća, na zanosnoj visini poetske sretne inspiracije s prirođenom, ali nesvakidašnjom, toplinom njihova artističkog srca. Opservirati nastup ovih sjajnih glazbenica sa stanovišta tehničkih i sadržajnih komponenti u smislu virtuoziteta, muzikalnosti, agogičkog i dinamičkog nijansiranja, odvelo bi me u shematizirani klišej isprazne retorike i puko fraziranje. Partiture su, dakako, glavni izvori ljepote, ali svaki instrument ima svoju tajnu, samo svoj ustalasani zvučni krug unutarnjeg sakrivenog govora, svoju boju, svoj intimni unutarnji glas, kao glas skladatelja koji mu je namro svoju tajnu kao oporuku i te tajne otkriva samo istinskim umjetnicima-sviračima, s druge strane, bez obzira na muzičku temu koja je možda i genijalna, može šutjeti kao drvena hazarska igračka koja ne umije progovoriti ni riječi. A sjajna violinistica Andrea Nikolić nam je otkrila sve, pa i one najzagonetnije tajne violinske muzike, s čudesnom moći da gotovo telepatski, poput fluida, svoje duboke emocije i svaki otkucaj svog artističkog srca reflektira na prisutne slušatelje, a to je vještina koja se ne uči i ne stječe, s tim se jednostavno rođenjem dolazi na ovaj svijet. Fascinirajući je bio i sam pogled u publiku koja se blistavih očiju i, rekao bih, u pobožnoj tišini, skoro bez daha pokorila imperativu njezina gudala iz čijih se struna i igrom njenih prstiju, od kažiprsta do mezimca, pa preko podlaktice i lakta do ključne kosti i čitave kičme, prelila žitka vatra opojnog eliksira zanosnih orfejskih predjela gdje magična moć muzike, ovaj put violinske, kroti sve animalno u ljudima, pretvarajući to animalno u božansko. Od prvog do zadnjeg tona, od dubine bitematičnosti prvih stavaka sonata do bravuroznih presta i allegro vivacea, gdje sve pršti od brioznih tempa, do dubokog poniranja u kontemplaciju molitve "Nigun" koja nije samo Mojsijeva objava nego je u ambijentu stare vareške crkve zvučala kao univerzalna poruka, do Papandopulove Meditacije koja u nadahnutoj izvedbi nije bila turobna pesimistička lamentacija o prolaznosti nego meditacija o radosti postojanja i neprolaznoj ljepoti tog postojanja pod zvijezdama do beskonacrpsti, Andrea Nikolić nam se predstavila kao sjajna umjetnica pred kojom stoji blistava glazbena budućnost.
Jednako takvi izrazi divljenja se mogu uputiti sjajnoj Miji Miljković koja je pokazala nesvakidašnju raskoš osobnog pianizma, bilo u solističkim nastupima, bilo u ulozi korepetitora (ovaj izraz navodim samo u kolokvijalnom značenju jer djela koja su izvedena nisu ni komponirana kao recital jednog uz pratnju drugog instrumenta, nego kao koncert za dva ravnopravna solistička instrumenta i nemoguće je odrediti granicu kad je koji u ulozi korepeticije s naglašenom ekspresijom, akordski snažno ali bez robusnosti, poetski, bez emfaze, s precizno doziranim pedalom i paučinastim arpeggima, u savršenoj sinergiji nadovezujući osobno maštanje na imaginaciju Andree Nikolić kao suizvodača.
Andrea Nikolić je diplomirala i potom magistrirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu s odličnim uspjehom i najboljim ocjenama, a trenutno je na usavršavanju u Beču, u solističkoj majstorskoj klasi prof. Ester Haffner i u klasi prof. Herberta Kefera za komornu glazbu i violu. Dobitnica je Dartington International Summer School stipendije u Engleskoj, gdje je pozvana nakon veoma uspješnog koncerta u London Handel festivalu. Dobitnica je brojnih međunarodnih nagrada. Nakon ovog koncerta nastupit će kao koncert majstorica u čuvenoj Stefaniensaal u Grazu u Šeherzadi Rimskog-Korsakova i otvorit će sezonu u bečkom Hietzingu kao solistica s Vivaldijevim Godišnjim dobima.
Mia Miljković sa samo 15 godina upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu kao poseban talent. Nakon odličnog uspjeha diplomira 2008., a potom upisuje postdiplomski studij na Akademiji za glazbo u Ljubljani, u klasi prof. Dubravke Tomšić-Srebotnjak i magistrira 2011. s najvišim ocjenama. Dobitnica je međunarodnih priznanja od kojih treba istaći prvu i apsolutnu nagradu na natjecanju "Pianello val Tidone" u Piacenzi, prvu nagradu na natjecanju "Stupanj k savršenstvu" u Moskvi itd. Kao solistica je nastupala uz orkestre Zagrebačke filharmonije, Toscanini Orchestra Regionale dell' Emilia Romagna, simfoničnim orkestrom Akademije za glazbo v Ljubljani i simfonijskim orkestrom Muzičke akademije u Zagrebu.
Nastup ovih sjajnih glazbenica u vareškoj staroj crkvi predstavlja prvorazredan, izuzetni glazbeni događaj i ako je suditi po onoj narodnoj da se "po jutru dan poznaje" u naredna dva koncerta Vareš Classic Festivala možemo se nadati zvučnoj fontani radosti.

prof. Željko Sertić