iz domovinskog rada HVO-a Vareš završio se uz „Dan sjećanja“ na groblju na Višnjićima. Okupljanje je započelo u 12.30 sati da bi u 13.00 sati pomolili se za sve poginule branitelje. Prije mise zapaljene su svijeće na grobovima branitelja čiji posmrtni ostaci se još uvijek nalaze na ovom groblju. Misu zadušnicu predvodio je župnik fra Leon Pendić, a tijekom mise pročitana su imena svih 125 žrtava.
Prije polaganja cvijeća i paljenja svijeća na spomen obilježju prisutnima su se obratili predstavnici udruga proisteklih iz rata, bivši ratni zapovjednik i načelnik općine Vareš.
Dražana Klarić, predsjednica Udruge poginulih i nestalih hrvatskih branitelja općine Vareš vrlo emotivno rekla je nekoliko riječi: „Činjenica je da vrijeme nezaustavljivo prolazi, ostaju ožiljci i sjećanja, dio života ne možemo niti smijemo zaboraviti. 26 godina je prošlo od najvećeg stradanja Hrvata Vareša. Ostaje vječno pitanje, zar je sve to moralo biti, zar se sve to moralo dogoditi? I danas smo ovdje da se sjetimo tih teških dana, da odamo počast svim našim poginulim hrvatskim braniteljima s ovih naših prostora. Braneći ove prostore pod ledenim kišama, u snijegu i ledu sa molitvom i ljubavlju. Sjetite se svih nestalih i nevino stradalih civilnih žrtava, ali zahvalnošću njihovim suborcima koji su srećom, ili sudbinom preživjeli one teške dane. Gledajući smrti u oči, pokapajući naše najmilije, slušajući jauke i plač, živeći u neizvjesnosti, zahvaliti im što su i danas ovdje nakon toliko godina, poštujući nas i našu žrtvu, naše najmilije. S posebnim pijetetom svim našim poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama rata odajmo počast, zahvalimo za žrtvu koju su nesebično dali. Neka im je vječna slava i hvala, počivali u miru božjem“, rekla je u svom obraćanju Dražana Klarić.
U svom kratkom obraćanju jedan od ratnih zapovjednika umirovljeni brigadir Mario Andrić istakao je: „Mnogi od vas koji ste danas ovdje mogli bi reći puno više nego ja sam. Svaki put kada dođem na ovo groblje, obuzmu me emocije bez obzira koliko je godina prošlo. Činjenica je da su ova brda kroz stoljeća osuđena na krv, znoj i nedaće. Kada se sjetimo da je 1945. godine, poslije onog rata, da su se hrvatski zapovjednici krili po ovim brdima i stradavali, da su ubijane časne sestre i svećenici. Poslije i ovog domovinskog rata na ovim prostorima Hrvati su bili prepušteni u neku ruku sami sebi. Svi se zapitajmo da li je ta žrtva opravdana, i da li danas istinski, svi oni živi uživaju te blagodeti. Ali najmanje što možemo učiniti jeste da se s vremena na vrijeme okupimo na ovome mjestu. Don Ante Baković u svojoj knjizi Dječak s Drine govori o Hrvatima za vrijeme drugog svjetskog rata na rijeci Drini, kao najistočnijoj točci života Hrvata. Poslije ovog rata, mi slobodno možemo reći da je ovo najistočnija točka gdje žive Hrvati i gdje je u domovinskom ratu egzistirala jedna hrvatska postrojba. Postrojba u kojoj je bilo 11 – 12 % mrtvih, postrojba koja je branila svoj dom, od rijeke Krivaje do Borovice i do ovog mjesta gdje smo mi sada. Na nama je velika odgovornost da se nikada ova žrtva ne zaboravi i da budemo sigurni da se nikada ovako nešto ne ponovi“, istakao je gospodin Andrić.
Načelnik općine Zdravko Marošević obratio se prisutnima uz nekoliko prigodnih riječi. „Pred ovu zimu, u jesen kad Vareš obilježava tužne dana, kada se spominje i poklanja, pale se svijeće, vrijeme kada je Vareš doživio najteže trenutke svoje povijesti. Pokloniti se žrtvama, posebno nevinim, civilima, onima što ništa nisu krivi je jedna obična ljudska veličina svakoga od nas. Shvaćam šta znači biti žrtva, jer sam i sam bio sudionik ovih nemilih događaja. Razumjeti je vrlo teško, ali i to pripada svakome od nas, svatko će na svoj način nešto razumjeti. Oprostiti je ljudski, i po vjeri, i po onome što su nas učili, ali svakako pripada svakome od nas ponaosob. Sjećati se, spominjati, opominjati, ali samo sa jednim ciljem, da se više nikada i nikome ne ponovi“, završio je svoj govor načelnik Marošević.
Nakon prigodnih govora cvijeće na spomen obilježje uz prisustvo počasne postrojbe Oružanih snaga BiH položili su: zajednica Udruga poginulih i nestalih branitelja i civilnih žrtava Zeničko-dobojske županije, zajednica Udruga obitelji poginulih i nestalih općine Kakanj, predstavnici Koordinacija udruga proisteklih iz domovinskog rata općine Vareš, predstavnici Udruge nositelja ratnih odličja Ze-Do županije, pripadnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, općinski načelnik Zdravko Marošević, Županijski odbor HDZ-a Ze-Do Županije i predstavnici kompanije Eastern Mining.
Dan sjećanja, 08. studeni obilježava se kao najtužniji dan jer je taj dan na crti bojišnice stradao najveći broj pripadnika HVO-a, a čija imena su uklesana na pločama unutar kapele na Višnjićima. Druženje je nastavljeno u prostorijama doma mjesne zajednice Pržići.
