ublažiti tugu, neimaštinu ili samoću. O tomu je razmišljalo i Vijeće učenika Mješovite škole ˝NORDBAT-2˝ Vareš. Vijeće učenika je školsko tijelo koje u ovoj školi egzistira već nekoliko godina. Svako od odjeljenja ima svog predstavnika. Njihov zadatak je biti sponom između nastavnika, profesora, menadžmenta škole i samih učenika, ali i poboljšavati školski život i aktivirati se u drugim sferama života svoje zajednice. Ovaj put donosimo vam priču o jednoj prazničnoj akciji, ali napominjemo da ovo nije prva akcija ovakve vrste koju je Vijeće organiziralo. Cilj im je bio uveseliti najmlađe i obojiti toplinom novogodišnje praznike onih koje sreća nije poljubila i ne žive u izobilju. Predstavnici Vijeća učenika animirali su svoje razrede, ali i profesore te prikupili novčana sredstva i nešto igračaka. Organizirali su prodaju ručno izrađenih predmeta od strane umjetničke sekcije na gradskoj tržnici. Ovdje se posebno treba spomenuti i zahvaliti Javno komunalno poduzeće doo Vareš, jer su im osigurali štand za prodaju istih. Oko 300 KM, uz nešto igračaka pretočeno je u paketiće za 31-og mališana s područja Vareša i Vareš Majdana. Učenici su obradovali najmlađe u Maloj školi Vareš... Socijalna služba im je ˝šapnula˝ tko bi se od naših djevojčica i dječaka najviše obradovao njihovoj posjeti, a u pomoć je priskočilo i poduzeće MPM Vareš, donirajući čokolade za sve paketiće.  Tako su 26.12.2011. god. učenici spakirali mix slatkiša, igračaka i školskog pribora u automobil koji im je osigurala Općina Vareš i uputili se na teren tragajući za ozarenim dječjim licima. Da bi se dječicu uveselilo ne samo po materijalnom segmentu mislilo se i na druge stvari. Tako su naša Lejla i Tarik ˝nabacili˝crvena odijela Djeda Mraza, kapice i bradu... i sa onim famoznim Ohohohoho... krenuli u isporuku paketića.Uz paketić, dječica su nagrađena toplim krilom, pogledom i zagrljajem ove plemenite mladosti. Kako slike govore više od riječi... prosudite sami... Nakon nečega ovakvoga ostati
ravnodušan i ne podržati njihove sljedeće akcije-jednostavno nemoguće.  Uz to, tko sad može reći da nemamo mladež koja obećava… Nakon ovakvih stvari budete ponosni što radite s djecom koja imaju osjećaj za druge i pomislite kako su pojedine stvari u životu upravo neprocjenjive...