Okupljanje je upriličeno u 13 sati na groblju Višnjići gdje je služena sveta misa zadušnica za sve stradale koju je predvodio župnik fra Leon Pendić. Na početku mise pročitana su imena svih 125 žrtava, a nakon mise položeni su vijenci i zapaljene svijeće na spomen ploču.
Prije polaganja vijenaca izmoljeno je zajedničko opijelo za sve poginule, a nakon toga prisutnima se obratila Dražana Klarić predsjednica Udruge poginulih, nestalih i civilnih žrtava rata Vareš i načelnik općine Vareš Zdravko Marošević.
U svom govoru gospođa Klarić osvrnula se na teška i bolna vremena u studenom '93. „Što reći nakon 27 godina, što do sada nije rečeno. Tih ratnih devedesetih za hrvatski narod mjesec studeni je bio mjesec u kojem se ledila krv u žilama. Na ovim našim prostorima, na bojišnici, 08.11.1993. godine poginuo je najveći broj pripadnika HVO-a brigade Bobovac, čija imena su uklesana na pločama i nalaze se unutar kapele. S posebnim pijetetom, ovaj dan posvetili smo svim poginulim, nestalim i civilnim hrvatskim žrtvama rata. Činjenica je, da za većinu zločina nad Hrvatima nitko nije odgovarao. Naši najmiliji našli su svoj mir u zagrljaju nebeskog oca u odnosu na one koji su zločin činili i sigurno ga nikada neće naći. Mi smo ovdje danas, da zazivamo mir, da se više nikada i nikome ne ponovi“.
Kratko se osvrnula i na budućnost te se zahvalila svima koji su i u vrijeme pandemije došli da odaju počast našim braniteljima. „Naša zadaća je i u budućnosti da se sjećamo naših poginulih, štovanjem da čuvamo uspomenu na njih i na tekovine HVO-a čiji su bili članovi i čije su postrojbe prve stale u obranu ove naše napaćene zemlje. Neka im je vječna slava i hvala i počivali u miru božijem“.
Prisutne je pozdravio i općinski načelnik Zdravko Marošević koji je i sam bio sudionik ovih nemilih dešavanja. „I ova godina, osmi jedanaesti...to tako traje. Samo ću reći što sam već rekao ovih dana, u najgorim mjesecima za varešku povijest. Ostajemo uvijek negdje iza nekih dešavanja, a da ne kažem nekog napretka. Prošlost nas je zarobila, kako u Bosni i Hercegovini tako i u okruženju, a mladost naša odlazi tamo gdje su te mnoge nacije krv prolijevale između sebe. Danas ekonomski i gospodarski žive i odavdje naša djeca traže sreću gore, a razlika je samo zato što su znali reći bilo je, poklonimo se, priznajmo, poštujmo, a krenimo u budućnost“.
U svom obraćanju načelnik je uputio nekoliko pitanja za sve nas. „Bojim se, kao sudionik gledajući svoje suborce, do kada ćemo mi moći dolaziti ovdje, ne samo ovdje? Tko će ovdje doći iza nas? Šta nam je preče, ostaviti budućnost ili držati uvijek tu neku prošlost? Prošlost je neizbrisiva, neumoljiva, a sve što radim, pokušavam da opomenem neke druge da kažu ono što neko drži u sebi. Gdje su? Gdje su još Borovičani, gdje su oni? Što ne skinu teret? Od svakog čovjeka koji zna, a ne mora reći ime i prezime. I dok budem na ovoj poziciji i dok budem kao građanin općine Vareš, i dok budem živio kao čovjek uvijek ću svojim primjerom dokazivati, poštujmo žrtvu, jer svaka je nevina. Svako ko je prešao granicu, koja ne dolikuje ni jednom međunarodnom pravu, žao mi je ali mora odgovarati. I ja sam bio sudionik ovog rata ali uspravno hodim ovom zemljom i gledam svakog čovjeka pravo u oči. Zato se čuvajte, poštujte i prenesite mlađima, pogled pravo i u bolju budućnost“.
Uz počasnu postrojbu vijence na spomen ploču su položili: Udruga poginulih, nestalih i civilnih žrtava rata HVO-a Vareš i zeničko-dobojske županije, koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO-a Vareš i zeničko-dobojske županije, Udruga nositelja ratnih odličja HVO-a Vareš i zeničko-dobojske županije, načelnik općine Vareš Zdravko Marošević sa suradnicima, predstavnici OO HDZ-a Vareš, predstavnici županijskog odbora HDZ-a i predstavnici Oružanih snaga BiH.
Bol i tuga nikada neće izaći iz našeg srca, a na nama je da ih se s ponosom svi sjećamo.
Obilježavanje stradanja organizirala je Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO-a Vareš.
