komemorativnom akademijom koju je organizirala BZK „Preporod“ Vareš. U subotu, 21.10.2023. godine okupili su se logoraši „23. oktobar“ Vareš u dvorani MSŠ „Nordbat 2“, a potom su u mimohodu sjećanja obišli mezarja u gradu. Središnje obilježavanje bilo je kod spomen česme u Stupnom Dolu 23.10.2023. godine gdje su se između ostalih obratili predsjednik MZ Stupni Do Emir Likić, načelnik općine Vareš Zdravko Marošević, ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković i predsjedavajući predsjedništva BiH Željko Komšić.
„Poštovane porodice žrtava, mještani Stupnog dola i Vareša, dragi gosti i prijatelji Es-selamu alejkum i dobar dan. Na današnji dan prije trideset godina grad Vareš je doživio najveću ljudsku i istorijsku kataklizmu od svog postanka. Bilo je i drugih nesreća ali ova što se desila 23.10.1993. godine u Stupnom Dolu koju su uradili bojovnici HVO-a „Apostoli“ i „Maturice“ iz Kiseljaka potpomognuti ekstremnim dijelom HVO-a iz Vareša predvođeni Ivicom Rajićem ostavili su neizbrisiv trag po ovo selo i grad Vareš. Ubijanje nevinih ljudi, žena i djece, silovanja i paljenja i pljačkanja imovine ostavili su neizbrisiv trag zločina u ovom selu i gradu Varešu. Kako god se zvali, bilo koje vjere da smo, ne smijemo zaboraviti zločin i ono što se desilo tog krvavog 23.10.193. godine. Život u Stupnom Dolu danas ima drugu dimenziju ali u duši onih koji su osjetili strahote i bili direktne žrtve ovog zločina tog kobnog dana ostaje bolna praznina i teško breme koje će nositi sa sobom sve dok su živi. Poštujem njihovu bol i njihovu patnju za stradalim i za trenutak se stavimo u njihovu ulogu. Molim dragog Boga da se nikad i nigdje više ne ponovi Stupni Do. Sa ovog mjesta šaljem dvije poruke, poruku mira cijelom svijetu i poruku sa cijelom težinom koju upućujem djeci, mladima i budućim generacijama da ne ponove greške naših generacija. Nijedan zločin se ne isplati bez obzira za koji uzvišeni cilj da učiniše. Školujte i obrazujte se u duhu dobra, a ne zla. Volite i čuvajte ovu našu lijepu zemlju, poštujte svoje roditelje, učitelje, profesore, a najveće poštovanje pokazujte prema svojim sugrađanima i komšijama ma koje vjere bili, a to je najveća vrijednost i garant trajnog mira i suživota na ovim prostorima“, rekao je u svom obraćanju predsjednik MZ Stupni Do Emir Likić.
Načelnik Zdravko Marošević u svom obraćanju je rekao: „ Dragi moji Stupnodolci, dragi građani Vareša, posebno vi žrtve, svako na svoj način, posebno oni koji su članovi obitelji i koji su ubijeni nevini, od djeteta do najstarijih ljudi. Po tko zna koji puta, moram nešto reći, a uvijek se bojim da se ne ponavljam isto i svaki puta mislim da ću iduću obljetnicu, iduću godišnjicu, dočetak u jednom boljem, zdravijem, raspoloženijem društvu, ne samo u BiH već i u svijetu. 30 godina, mi smo prošli težak put, trideset godina kada su se dešavale u Varešu najstrašnije stvari, za neke su odgovarali, ali gdje su projektanti šta su to mislili i koji su to uzvišeni ciljevi kako je rekao vaš predsjednik. Nema uzvišenog cilja, nema tog političkog cilja koji danas od Vareša devedesetih godina ostaviše bol, ostaviše tugu, ostaviše nam patnju i danas obitavamo na jednoj trećini nekadašnjih dragih komšija i susjeda. Naravno da sam danas sretan što mogu pozdraviti ovdje i člana predsjedništva i ministra vanjskih poslova, uvažene ministre na svim nivoima, predstavnike islamske zajednice i vas sve ovdje koje znamo, nama susjedne općine, vas udruge koji baštinite prošlost, posebno vas logoraše. Misleći da ću ove godine još jednom reći da Vareš ide uzlaznom putanjom, novoj generaciji u Stupnom Dolu i Varešu gradimo sretniju i bolju budućnost, nažalost, ovih dana i ovih mjeseci gledamo slike iz Palestine i Ukrajine i opet djeca, i opet nevini i starci. Mi šaljemo poruku da se nikada i nikom ne ponovi. Vama koji dolazite iz politike mogu samo reći, mi smo Vareš dali maksimalno da se nosimo sa prošlošću da gradimo budućnost i stvaramo bolju i ljepšu Bosnu i Hercegovinu, ne radi nas, koji smo sudionici onoga vremena nego radi ove djece da ne uzimaju kartu u jednom smjeru već da ostanu ovdje gdje pripadaju. Zato vas molim, lakše ćemo sve proći ako nam vi stvorite bolje društvo, sigurniju državu i zdravije društvo. Nedaća će uvijek biti, ljudi smo borit ćemo se, ali ono što nam se desilo prije trideset godina, niti treba zaboraviti niti treba tražiti odgovornost ali isto tako trebamo gledati u ljepšu i bolju budućnost, posebno da bi to ostavili ovoj novoj generaciji da oni nikada ama baš nikada ovo ne dožive. Nadam se da ćemo neku drugu obljetnicu i u svjetskom miru doživjeti u sasvim drugom obliku. Nažalost, danas onaj tko osjeća samo tuga, tuga, tuga, žalim, žalim i žalim. Živite mi moji Stupnodolci idemo naprijed i budite danas dobri domaćini“, rekao je načelnik Marošević.
U svom obraćanju ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković je rekao: „Poštovane porodice ubijenih u ovom strašnom zločinu, siguran sam da ne postoje riječi kojima možemo ublažiti vašu tugu i bol. Mi smo danas ovdje da tu tugu i bol podijelimo. Presude međunarodnih i domaćih sudova jesu djelić pravde za stradanja u Stupnom Dolu, ali to ne možemo nazvati pravdom, možemo zvati samo djelićem pravde. Slobodno se šetaju i žive oni koji su povlačili obarače i pucali u djecu od tri godine i staricu od osamdesetčetiri godine i sve između njih. Zato što taj nepravedni svijet u BiH nije djelovao onako kako je trebalo, zlo je živo i ne spava i ohrabreno nedjelovanjem zbog bosanskohercegovačkih počinjenih zločina od strane agresora. Zločini se danas dešavaju u cijelom svijetu. Trideseta je godišnjica i ovako veliko broj ljudi na ovom obilježavanju pokazuje da mi dostojanstveno čuvamo sjećanje na naše najmilije ali danas s posebnom tugom i zbog onoga što gledamo u Gazi i Palestini ovaj dan je težak. Nikada nismo na zločine odgovarali osvetom, odgovarali smo časnom borbom za obranu svoje domovine i na to svi zajedno možemo bit ponosni. Tokom agresije na BiH kada smo imali taj nepravedni embargo na uvoz oružja, branili se zavezanih ruku, reagovali smo na pojedinačne događaje koji izlaze iz časnih pravila ratovanja i među nama osuđivali one koji su pucali u civile. Zato svi mi, pripadnici najčasnije armije ikada u svijetu imamo pravo dići svoj glas i zbog naših ali i zbog drugih stradanja. Gledajući kako se civili ubijaju u Gazi, Palestini i Ukrajini, Bosna i Hercegovna treba s posebnim glasom i posebnom pažnjom, da cijelom svijetu još jednom šalje poruke i podsjeća kakvu je časnu odbranu vodila tokom agresije na BiH. Hvala dragom bogu što ne pripadamo ni onima koji svoju djecu odgajaju da slave zločine i da zločince smatraju herojima i svojoj djeci ne objašnjavamo i nikada nećemo da onaj ko može pucati u nenaoružanog civila, ženu i dijete može ikada ikome biti uzor. Kako žive i spavaju oni koji to rade, ja ne znam i nikada ne bih bio u njihovoj koži. Ovo je još jedno mjesto stradanja našeg naroda u kojem ćemo mi sjećanjem čuvati svoju istinu, istinom se boriti protiv svih brutalnih laži koje su još uvijek, nažalost prisutne i u BiH i širom svijeta ali je to jedini način da onako kako su moji prethodnici govorili, gradimo budućnost ove zemlje. U ovom prljavom poslu kojim se mi bavimo, sjedimo i razgovaramo i sa onima koji ne gledaju na našu istoriju na naše stradanje, ne gledaju i ne priznaju naš genocid, veličaju ratne zločine i zločince i odgajaju svoju djecu onako kako sam govorio ali je to nažalost jedini mogući put u ovoj zemlji konsenzusa u kojoj se ni jedna odluka na može donijeti bez saglasnosti svih strana, mi se zalažemo da ova zemlja bude funkcionalna koliko god je moguće i da te odluke zadrže ovu mladost, ovu ljepotu u BiH jer smo nažalost, zbog svega što se u politici dešava prva zemlja u svijetu po odlasku ljudi. Hvala vam na prilici da se danas ovdje obratimo, učinit ćemo sve da ovo sjećanje živi i da se na ovim istinama kreiraju istine i u nekim drugim dijelovima svijeta“, rekao je u svom obraćanju ministar Konaković.
Skupu se obratio i član predsjedništva BiH Željko Komšić. „Poštovane građanke i građani Stupnog Dola, općine Vareš i susjednih općina, poštovane zemljakinje i zemljaci iskreno da vam kažem, nemam ja problem da govorim, predugo vremena već govorim i svašta govorim ali nekako mi se čini da u Stupnom Dolu ili nažalost u mnogo Stupnih Dolova po BiH, u Srebrenici nije prilika da se puno priča jer vi onima koji pate za nevino ubijenim ne možete ništa novo reći. Sve oni znaju, ne postoje riječi koje je evo nakon trideset godina mogu im olakšati bol i patnju. Šta ćete reći pametno tim ljudima. O Stupnom Dolu kao uostalom mnogim mjestima u BiH sve se zna, zna se da su ovdje ljudi ubijeni samo zato što su bili Bošnjaci i muslimani. Zna se da oni koji su to učinili su imali neki cilj, nema tog cilja zbog kojeg možete nanijeti zlo nevinom, nemoćnom djetetu. Govorimo puno o pravdi, šta je pravda? S naše tačke gledišta pravda bi bila da one koji su ovo počinili, bar odgovaraju pred zakonom , pravda bi bila da se neki od njih pokaju, pravda bi bila da neko ako ne oni koji su to počinili, neko ko misli da su uradili nešto dobro kažu izvinite ljudi to je bilo zlo i naopako. To bi bila pravda, jer pazite, onima koji su ubijali ove ljude ovdje samo zato ponavljam što su Bošnjaci i muslimani drugog razloga nije bilo, pravda je bila da ih ubiju. Dakle, pravda je rastezljiva kategorija, Hamasu je pravda da ubija civile, Izraelu je pravda da ravna Gazu i ubija djecu palestinsku i nemoćne. Zato kažem, teške su riječi koje se izgovaraju na ovim mjestima i teško čovjek može pobjeći od riječi koje izgovori, ali je to tako. Po meni, ovakva mjesta su mjesta da postavite prije svega sami sebi neka pitanja, da pitate sebe je li vas ova mjesta izvode na pravi put? Jer ono što se desilo ne možete promijeniti. Je li vam ova mjesta istjeruju mržnju i srce? Je li vas ova mjesta, na kraju krajeva kao ljude, čine boljima da nešto naučite? Jer iz ovakvih mjesta kao što je to Stupni Do možete naći i snagu i način da srca svoje djece sačuvate od mržnje. To je po meni svrha dolaska na ovo mjesto a ne da nešto specijalno, pametno i veliko kažemo. Šta, šta ja vama mogu reći, vi ste bili ovdje, vi znate šta se desilo, sve ste vidjeli. Mogu li vam olakšati bol kada kažem da suosjećam s vama, mogu li vam olakšati bol kad kažem da oni koji su pobili vaše najbliže su zlikovci, ljudski otpad, ljudski šljam. Olakšava li vam to bol. Zato kažem, okrenimo se sebi, zapitajmo se jel mi učimo šta iz ovih mjesta. Čovjek lako podlegne mržnji, treba snaga da joj se odupreš, a pogotovo treba snaga i mudrost da srca svoje djece sačuvaš od te iste mržnje. Da ih možda slučajno ne zaraziš mržnjom, a da se to ponovo ponovo događa generacijama koje dolaze iza nas. E to je ono što sam na neki način želo podijelit s vama. Bez želje da ikog zaista navedem da postavlja pitanje koje ja sebi postavljam. Dakle, jesmo li šta naučili i hoće li bit bolje? Hoćemo li shvatiti da ne postoji nikakav cilj, a pogotovo ne uzvišeni cilj, nemoćnom slabom, onom koji ne može da se brani uzmete, zavisi kako ko gleda što mu je mati ili bog dao, a to je život i zdravlje. To su stvari koje mene uvijek na ovakvim mjestima kao što je Stupni Do stalno mi se to mota po glavi i ja tražim sam odgovore na ta pitanja. Hvala vam“, rekao je član predsjedništva BiH Željko Komšić.
Tijekom obilježavanja ove tužne obljetnice prisjetili su se dešavanja te kobne noći i pročitali su imena 38 osoba ubijenih u Stupnom Dolu.
Na samom kraju položeni su vijenci i cvijeće na spomen česmu u Stupnom dolu, a nakon toga su se uputili na mezarje gdje je održan tevhid, a potom i podne namaz u mjesnoj džamiji.
