obilježavanja Dana općine započela je polaganjem vijenaca na spomen obilježja ispred crkve Svetog Mihovila, Spomen kosturnice kod Osnovne škole i spomen obilježja kod gradske džamije. Cvijeće je položilo izaslanstvo općine Vareš. U 14 sati započela je svečana sjednica inotniranjem himne Bosne i Hercegovine, a nakon pozdravnih riječi predsjedavajućeg Zdravka Marošević i otvaranja svečane sjednice, odata je počast istaknutom glazbeniku Rajmundu Likić koji je preminuo prošle godine, a koji je u proteklim godinama dao veliki doprinos prilikom obilježavanja ovog dana. 16. kolovoza se već četvrtu godinu obilježava kao Dan općine u znak sjećanja na daleku 1891. godinu kada je potpaljena prva visoka peć u Varešu.
 Čestitke povodom Dana općine uputili su mnogobrojni predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti i to: Predsjedatelj predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović, ministar Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Šemsudin Dedić, premijer Zeničko-dobojskog kantna Miralem Galijašević i predsjedavajuća Draženka Subašić, načelnica općine Visoko Amra Babić,  načelnik općine Zavidovići Suad Omerašević, načelnik općine Tešanj Suad Huskić, gradonačelnik općine Zenica Husejin Smajlović, načelnik općine Novo Sarajevo Nedžad Koldžo, načelnik općine Maglaj Mehmed Mustabašić i sarajevski muftija Enes efendija Ljevaković.
Potom se prisutnima obratio načelnik općine Vareš Avdija Kovačević, a u svom govoru osvrnuo se na vrijeme od postanka grada sve do danas. „Najintresantnije podatke o povijesti Vareša dao je naš istoričar i lokal patriota Josip Tokmačić u tekstu „Vareš nekad i sad“, čije podatke doslovno navodim: „Prema studiji doktora Krune Misila „Arheološki spomenici u okolici Visokog“ – dolinu Stavnje naseljavalo je pleme Desitijata. Središte tog plemena bilo je na Breziku ili Dabravinama, a utvrda prema doktoru Pavi Anđeliću – na Bobovcu. Kroz Bosnu je vodio poznati rimski put „Salona Argentaria“ na kojemu je postojao odvojak puta „Bistua nova Stanceli“, pa je doktor Vlado Ćorović s pravom zaključivao da je taj put morao voditi dolinom rijeke Stavnje i da je tu negdje morala biti i rimska vojnička stanica „Stanceli“. Postoje neposredni materijalni dokazi o rudarenju u rimsko doba na području općine Vareš. Tako je nađena jedna stara rimska rudarska lampa. Isto tako, na jednoj pronađenoj ploči iz rimskog doba bio je natpis: „Vilicus Procurator“. To govori da je tu bila rimska rudarska naseobina – jer Vilicus Procurator je bio najvažniji državni činovnik u željeznoj industriji – odnosno, Vilicus predstavlja upravnika velikih državnih preduzeća u rimskoj imperiji. Prema tome, prva naseobina Vareša, nalazila se u selu Potoci.“
 O vremenu za vrijeme Turskog carstva i vladavini Austro-Ugarske načelnik kaže:“ Naime, u tursko doba – Otomanskom carstvu je trebalo željezo za proizvodnju oruđa i oružja. Šta je za Turke značio Vareš najbolje ilustruje činjenica da je 1491. godine za upravitelja Bosne postavljen Jakub paša, čovjek bosanskoga porijekla – poturčenjak. Služio je Mehmedu II – osvajača Bobovca i njegovom sinu Bajazitu. U ovim krajevima poznat je po tome što je otpočeo iskorištavanje željezne rudače za potrebe Turaka. Bio je zapovjednik čitave turske vojske, isticao se poštenjem i brižljivošću. Jakub paša je vjerovatno uticao da se Vareš pod ovim imenom prvi put zvanično i pominje – kako je to zapisano u jednom turskom defteru iz 1492. godine. Prema povjesničaru Josipu Tokmačiću, Vareš kao naselje se prvi put spominje 1468. godine. Po dolasku Austro-Ugarske u Bosnu 1878. godine, Vareš je imao oko 2200 stanovnika; 1949. – 14500, a 1981. oko 22000. Danas Vareš ima 9556 stanovnika. Dolaskom Austro-Ugarske vlasti 1878. godine, počinje savremena etapa istraživanja i eksploatisanja željezne rude. Austrougarska vlast postavlja temelje kapitalističke privrede zahvaljujući bogatim nalazištima željezne rude.
Tako je već 16. augusta 1891. godine izgrađena prva visoka peć za topljenje željezne rude, a druga visoka peć pet godina kasnije 1896. Pored toga, otvoreni su rudnici željezne rude u: Smreci, Droškovcu i Pržićima.“
Razdoblje ratnih dešavanja od 1992-1995. ostavilo je duboke rane na ovim prostorima, a o tome načelnik izdvaja: „Period od 1992 – 1995 , ratni period, ostat će upamćen kao jedna od najstrašnijih stranica vareške historije. Čuveni filozofski aksiom kaže da kada počne rat, prva umire istina i upravo zbog toga, zbog utvrđivanja Istine bez boje, okusa i mirisa, još uvijek nije moguće postići potpuni društveno - politički konsenzus o karakteru rata u periodu 92 – 95 na području općine Vareš.
Nekako mi se čini logičnim da oko toga netreba ni voditi velike rasprave, nego treba prepustiti nauci i struci da medicinsko – sudski, utvrdi meritorne činjenice, da se iste metodološki jasno i precizno zadokumentuju, kako bi naša djeca i buduća pokoljenja imali istinitu predodžbu o tim dešavanjima.
Na nama živima ostaje obaveza da snažno krenemo u procese sveopćeg pomirenja. Naravno da pomirenje podrazumijeva oprost i jako je važno da se oprosti. Neka oprosti onaj ko može, iz srca i iz duše, ali bez prisile, ali nema pravo niko da zaboravi, jer zaborav vrlo lahko može u budućnosti proicirati gubitak pamćenja, gubitak identiteta, mržnju i nedaj Bože, nova kataklizmična dešavanja.
Upravo period '92 – '95 je proizveo najveću ljudsku i materijalnu devastaciju općine Vareš, od koje će se općina Vareš teško ikada oporaviti.
Postratni oporavak, također nije dao očekivani rezultat i to je činjenica sa kojom moraju da se suoče svi politički faktori koji su konstituisali vlast od 1996 godine do danas.
Vrijeme privatizacije je također jedno od najtežih vremena u novijoj istoriji Vareša, jer je privatizacija bila sve drugo izuzev što je bila pravedna, pravična i poštena. Ta aktivnost je vođena u periodu 2001 do 2007 i treba je što prije radi mira u kući zaboraviti. Općina Vareš i dan danas trpi posljedice te i takve djelimično nehumane i nepravedne privatizacije provedene u Varešu.“
O vremenu danas izdvajamo „Veliki izazov je pred nama i period od 16.08.2014 do 16.08.2015 i dalje, ostat će po meni, period za koji mogu slobodno kazati da je jedan od najtežih perioda od postanka Vareša do danas.
Blokade općine Vareš od institucija države BiH dokaz su maćehinskog odnosa Države spram Vareša. Vareš, bosansko čedo, takav odnos od majke Bosne nije zaslužio. No, život ide dalje pišući romane i one lijepe i one ružne i valja nama preko rijeke. Uz osvojenu slobodu, valja nam se boriti i za sve ono što Varešu pripada, odnosno što mu je Bog od praiskona dao.
Hoćemo li u tome uspjeti ovisi od nas. U nekoliko činjenica sam ubijeđen da nam mogu pomoći. Ukoliko nebudemo spletkarili jedni o drugima, ukoliko nebudemo podmetali jedni drugima, ukoliko budemo solidarni jedni sa drugima i u dobru i u zlu, biće nam dobro.
Ne trebamo nikada zaboraviti da Bog pomaže onom ko hoće i onome kome hoće i ako mi napravimo prema Bogu korak od milimetra, za očekivati je i željeti da će On prema nama praviti korak od kilometra.“
I na kraju „Dragi prijatelji uvaženi gosti, svima Vama ovdje prisutnim, a posebno građanima Vareša, čestitam 16.august, Dan općine Vareš.
Živi mi i zdravi bili.“ rekao je načelnik Avdija Kovačević na kraju svog govora.
I ove godine uručene su zahvalnice pojedincima i udruženjima koji su dali svoj doprinos u razvoju općine Vareš i to: Organizaciji porodica šehida i poginulih boraca općine Vareš, Karate klubu Vareš, Udruzi „Izvorno vareško“ Vareš, Srpskoj pravoslavnoj crkvenoj opštini Vareš, Jereju Božidaru Tanović, parohu Vareškom i Obrtničkoj radnji „Jozeljić“ vl. Mijo Jozeljić. U glazbenom dijelu nastupile su mlade vareške nade Lamija Bisić, Edna Halkić i Iman Bisić. Po završetku svečane sjednice priređen je skromni koktel za zvanice.