Borovičanima kako u posljednjem, tako i u svim ratovima koji su se vodili na ovim prostorima.  Naime, ideja za izgradnju spomen obilježja se rodila daleke 1998. godine s prvim povratkom u Borovicu, ali tadašnji uvjeti nisu dozvoljavali da se krene u realizaciju. Prvobitno je zamišeno da se
spomen obilježje gradi u dvorištu crkve na Požeblju, ali se u dogovoru s kardinalom Vinkom Puljićem odustalo od toga. Spomen obilježje je izgrađeno u Donjoj Borovici na izlazu iz sela, kod groblja.  Program posvete počeo je služenjem mise u novoizgrađenoj crkvi na Požeblju koju je predvodio nadbiskup Vrhbosanski kardinal Vinko Puljić.  Veliki broj Borovičana iz mnogih krajeva BiH, susjedne Republike Hrvatske i inozemstva danas je bio tu zajedno sa brojnim prijateljima ovog vareškog sela. Svi su bili tu u spomen onima kojima se trag izgubio, starima, mladima, koji zaslužuju da im se bar na ovaj simboličan način kaže „hvala“. Idejno rješenje i projekt za spomenik izradio je dipl.ing. Danijel Lekić na osnovu kojeg je i dobivena dozvola za gradnju od općinskih vlasti. Središnji dio spomenika je križ, s lijeve strane su imena svih poginulih u domovinskom ratu, a s desne strane pjesma koju su otpjevale borovičke žene kada su, nakon posljednjeg rata, prvi puta došle u Borovicu: "Borovico zemljo plemenita bila ti je crkva kamenita, tvoju crkvu srušile granate, Borovico zar se ne zna za te". Posljednji dio spomenika je posvećen svim poginulim u drugom svjetskom rata a zadnji dio spomenika na kome su uklesana imena nestalih Borovičana čija tijela još uvijek nisu pronađena. Na početku programa intonirane su himne Bosne i Hercegovine i hrvatskog naroda, a minutom šutnje odana je počast svim poginulim. Program posvete spomen obilježja počeo je u 13 sati.  Borovički župnik don Perica Majić i časna sestra Julijana Djaković (sestra od poginulog Krune Djakovića) na početku ceremonije su otkrili križ na spomen obilježju. Ploču s imenima poginulih branitelja HVO-a u domovinskom ratu otkrile su supruge poginulih Borovičana Stjepana Džoje i Pave Nikolića – gospođe Mara Džoja i Terezija Nikolić. Prvi povratnika u Borovicu i predstavnik Borovičana koji ovdje žive Grga Vukančić i predsjednik Zavičajne zajednice Borovičana i predstavnika iseljene Borovice Tomislav Matošević otkrili su posvetnu ploču svim poginulim Borovičanima u ratovima vođenim na ovim prostorima. Posljednji, četvrti dio spomen obilježja – ploču s imenima poginulih Borovičana u domovinskom ratu čija tijela još nisu pronađena otkrio je sin pokojnog Ive Vukančića, inače najstarijeg poginulog Borovičanina, Mirko Vukančić i Jelica Pavić, sestra od nestalog Ljubomira Pavića. Kardinal Vinko Puljić je potom blagoslovio spomen obilježje i izrekao riječi utjehe obiteljima poginulih Borovičana. Nakon kardinala prisutnima se obratio borovički župnik don Perica Majić, zahvalio se svima koji su pomogli pri gradnji spomenika i pozvao sve da se i iduće godine okupe na blagoslovu obnovljene crkve na Požeblju. Potom se prisutnimau ime bosanskohercegovačkih institucija obratio predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH  Niko Lozančić s nekoliko riječi o Borovici i povratku, te o tome koliko su institucije BiH učinile za ovo selo. Gospođa Dražana Klarić predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih branitelja HVO-a osvrnula se na događaje prije 17 godina i još jednom zatražila da se dozna istina o svim poginulim i nestalim, jer se o tome u bh. javnosti jako malo zna. To pokazuje i činjenica da se nitko od pozvanih medija, osim radio Bobovca, nije pojavio na ovom događaju, iako su svi bili uredno pozvani i potvrdili svoj dolazak. Ispred inicijativnog odbora za gradnju spomenika obratio se  Nikola Šimić, zahvalio se svima koji su dali svoj doprinos i na bilo koji način učestvovali u gradnji. Nakon govora Nikole Šimića, fra Mato Topić pročitao pismo bivšeg borovičkog župnika don Mate Majića koji je nažalost bio spriječen doći u Borovicu. Jedan od sudionika svih događaja od prije 17 godina fra Mato se prisjetio svih teških trenutaka vezanih za stradanja Borovičana, ali i Varešana prije 17 godina, susreta iz izbjeglištva, s prvih crta koji su na sve nas ostavili veliki trag. Također je pozvao sve da ne zaborave Borovicu i da mole za sve poginule i nestale. Na kraju je don Perica Majić kardinalu darovao sliku Borovice. Organizatori programa bili su Zavičajna zajednica Borovičana, Udruženje Naš dom Borovica i Župni ured Borovica koji su  za sve okupljene pripremili  ručak zahvale. Borovica je, možemo to s pravom reći, simbol stradanja, ali svjedok da i iz pepela može krenuti novi život. To je dokazano i danas. A ovu priču završavam s tihovima najveće hrvatske pjesnikinje Vesne Parun koja je preminula 25. listopada ove godine. U jednoj od svojih brojnih zbirki poezije napisala je i pjesmu pod naslovom "Mate iz Borovice". Evo jednog dijela te pjesme:

…A jesi li sreo Matu iz Borovice, baka će ,skinuvši s ognja kotao.
Jesam. I ne znam ...što ga je spopalo.

Reče mi da je Dan Sudnji. I još da je Sunce na zapadu topovska kugla...Vesna Parun (10.04.1922. – 25.10. 2010.)