Svim ovim aktivnostima medijski sponzor bio je radio Bobovac koji se pridružio sudionicima izravnim prijenosom polaska ekipa na teren. Nakon najave i razgovora sa članovima, točno u 9 sati kolona od 12 terenskih vozila uputila se na put dug nekih 80-ak kilometara. Bilo je vozila svih marki i vozača ali i vozačica. Prvi test terenci su imali usponom na Oblu glavu. Svi su bez ikakvih poteškoća savladali ovaj uspon. Prvo fotografiranje i kratki naputak svim vozačima uputio je predsjednik kluba ekstremnih sportova "Perun- Va“ Velimir Gavran. Objasnio je rutu kojom će se putovati i pravila ponašanja vozila u koloni. Prolazak kolone kroz Pogar privukao je pozornost stanovnika i znatiželju. Na dionici prema Duboštici bila su dva testa za terence, prvi je bio uspon po kamenitom terenu. Bilo je proklizavanja i zadimljenih guma ali su svi uspjeli uspeti se do odredišta. Drugi test je bio savladavanje uspona na koji sam se jedva i pješice uspeo. Ovaj test moći će te pogledati na našoj stranici u vidu videozapisa. Vrućina nije nikome smetala i svi su jedva čekali da se okušaju i na drugim terenima. Prvi predah napravljen je u Duboštici kod obitelji Krune Riđića koji je pripremio osvježenje za sve sudionike u debeloj hladovini. Nakon osvježenja negdje oko 12 sati kolona se uputila prema Carevoj ćupriji, a potom uz dolinu rijeke Krivaje prema Odvojku i Vijaci. Prolaznici kao i kupači oduševljeno su mahali i pozdravljali, napominjemo da su se terencima pridružio jedan cross motor i kvad. Uz puno prašine sretno stižemo do Vijake na još jedan kratki predah. Iz Vijake se kreće prema Krčevinama i mjestu Boguni gdje je obitelj Marošević i njihovo poduzeće MPM za sve sudionike pripremilo bogat ručak i osvježenje. Uspon prema Bogunima bio je jedan od zahtjevnijih zbog velikog uspona, oštrih i  uskih krivina, no ni to nije predstavljao problem. U Bogune smo stigli oko 13 i 30 kada smo se javili u program radija i kazali svoje dojmove dosadašnjeg dijela puta. Svi su oduševljeni dočekom i ugođajem. Oko 15 sati krećemo prema Ravnama i selu Pajtovići u posjet baki Rajki za koju je pripremljeno nešto lijekova i namirnica. Do ovog dijela išlo se malo sporednim putovima da terenci ne bi zaboravili kako to izgleda. Dolaskom u Pajtoviće baka Rajka je bila iznenađena jer nije znala za današnji posjet. Baka sama živi bez električne energije, a najbliži susjed udaljen je, kako nam kaže, za nju sat vremena hoda. Do prvih susjeda mora otići svakih dva tri dana da napuni baterije za mobitel, a obećanje da će dobiti struju čeka već nekoliko godina. Radost kada netko dođe vidi se u očima ali isto tako i tuga prilikom polaska jer zna da dugo nitko neće do nje navratiti. Polazimo iz Pajtovića i preko tridesetog prema Brgulama. Ovdje posjećujemo jedine stanovnike ovog sela i za malu Eminu ostavljamo pripremljene darove. Ekipa već umorna od prašine i dugog puta kreće prema Mekušama gdje je planirano druženje do kasnih noćnih sati. Na Mekuše se stiže oko 18 sati i uz kratko osvježenje sumiraju se rezultati današnje džipijade. Cijeli put protekao je bez i jednog kvara ili oštećenja vozila iako je bilo izazovnih terena.