A jednako osvojio me je i Festival, na čijem čelu je preduzimljiva direktorica i odlična violiniskinja Andrea Nikolić, inventivnim programima i nastupima vrsnih umjetnika.
Upravo tako bi se, u najkraćem, mogao i ocijeniti Miholjski koncert, koji je 29. 9. 2018. održan u Župnoj crkvi. A dirljive riječi „Dom je tamo, ne samo gdje vam je dobro, nego gdje je i srcu lijepo“ –fra Mirka Majdandžića bile su najbolja najava programa. Naime, upravo je i tema šestog izdanja bila - Muzika koju nazivam domom, i u skladu s njom su i bili koncipirani svi koncerti. A ovim, nenametljivo i u isto vrijeme lucidno, odata je počast ženi i majci.
Koncert je otvorio Župni i dječji zbor Vareš, pod vodstvom sestre Ružice Marijić, izvodeći motete nekih od najpriznatijih stvaralaca djela duhovnog karaktera – renesansnog kompozitora Palestrine, a potom i Perosija (koji je živio i stvarao na prelazu iz 19. na 20. vijek). Osim što je to bila prilika da čujemo kompozicije koje se i ne nalaze često na repertoaru, bilo je i zadovoljstvo uvjeriti se kako su lijepo uvježbali ovaj program, koji pred izvođače stavlja složeni zadatak višeglasne izvedbe. Sasvim prirodno, kao nastavak, premda je riječ o djelu drugačijeg karaktera i stila zvučao je Drugi valcer Dmitrija Šostakoviča, danas, zasigurno, jedno od najpoznatijih djela umjetničke muzike. A na zadovoljstvo publike izveli su ga nekadašnji član Sarajevske filharmonije, oboist Željko Sertić i profesor i pijanist Miron Konjević.
Drugi dio koncerta otvorio je odlični mladi bariton Florian Tavić koji je zajedno sa članovima WISE ansambla (Jevgēnijs Čepoveckis i Milica Zulus, violine, Gayane Mirzoyan, viola, Bas Jongen, violončelo) izveo Pesme moje majke, Josipa Štolcera Slavenskog. Ove pjesme, inspirisane napjevima kompozitorovog rodnog Međimurja (a ne pamtimo kada smo ih koncertno čuli), kao i odlična interpretacija umjetnika, bez sumnje svidjeli su se publici koja ih je nagradila toplim aplauzom. Jednako toplo je primljena i mlada oboistkinja Ivana Nikolić koja je odabrala „Ljubavno pismo“, Antala Doratija, jedno od značajnijih djela za ovaj instrument u literaturi 20. vijeka.
Vrhunac ovog koncerta bila je izvedba Stabat Mater, Giovanni Battista Pergolesija. Bazirana na liturgijskom tekstu iz 13. vijeka o patnji Djevice Marije, Kristove majke, ne samo da je danas najpopularnija kompozicija ovog italijanskog kompozitora iz prve polovine 18. vijeka, nego i jedno od najljepših djela duhovnog karaktera. Na najbolji način donijele su ga solistkinje Opere Narodnog pozorišta Sarajevo – sopranistkinja Aida Čorbadžić, mecosopranistkinja Zana Staniskovska, u besprijekornom skladu sa odličnim, prijateljima „pojačanim“ WISE (Wien International Soloists Ensemble) ansamblom (već navedenim umjetnicima WISE-a pridružile su se Marta Potulska na violi, Jelena Vidović na violini, Dženis Mrkonjić na kontrabasu i Miron Konjević na orguljama) pod sjajnim violinističkim i dirigentskim vodstvom Andree Nikolić. Također, ekspresivnost s kojom je svoju dionicu donijela fantastična Aida Čorbadžić, ne može, a da se ne spomene.
Miholjski koncert ne pamti se samo po krasnim programima i izvedbama, nego i po druženju koje uslijedi po njegovom završetku, kada se Varešani, ljudi sa velikim i toplim srcem iskažu kao odlični domaćini. Toplo oko srca bude bez obzira na hladnoću, ove godine i kišu koja je pomalo sipila, i grije dugo – ne samo do Sarajeva, nego i do sljedeće godine i novog Miholjskog koncerta.
Maja Baralić-Materne
Muzikologinja i urednica BH radija 1
