Napisao sam nešto o svojim dojmovima uz obilazak
Vas u Vašim domovima. Nadam se da ste osjetili barem trunku onoga što sam osjetio ja i što sam želio podijeliti ponovno s Vama. Jer susret obogati one koji se susreću. Tvoj smiješak lako probudi u meni pozitivnu energiju i dobre vibracije: tada se osjećaš jednostavno dobro.

Uz obilazak i blagoslov posjetili smo 997 obitelji i zabilježili smo da u tim obiteljima živi 2058 duša. Ženskih osoba je inače više i, hvala Bogu, dulje žive. Imamo 941 župljanina i 1117 župljanki. Naša prosječna starost je 51 godina. Je li to puno? Možda i jest, pogotovo kada se usporedi s nekim drugim krajevima. Bio sam s provincijalom fra Lovrom na Kosovu, u župi Đakovica. I kod njih je prosječna starost u župi 27 godina. No, u Bosni i Hercegovini ima mnogo župa sa sličnim prosjekom.

Župa svetog Mihovila je gradska župa. U gradu Varešu i Vareš Majdanu žive 833 obitelji ili 83 % župljana. Na selima žive 164 obitelji ili 17 % naše župa. Je li to prednost ili nedostatak? Kako kad. Možda bi bilo i zdravo i ekonomski korisno da nas je više po selima, da smo malo aktivniji u poljoprivredi i da smo manje ovisni o svakodnevnoj kupovini živežnih namirnica. Ali s druge strane ima i mnogo pogodnosti živjeti u gradu: bliži su i dom zdravlja i crkva.

Obitelji su nam malobrojne. Prosjek članova u jednoj obitelji je 2,06. I kad se to pogleda na drugi način dobijemo slijedeće brojke:
s jednim članom je 382 (38 %) obitelji, sa dva člana je 319 obitelji (32 %). Dakle sa jednim ili dva člana imamo 70 % župe. Čini mi se da je to i ponajveći nedostatak naše župe. Može li se obitelj s jednim članom i nazivati obitelj? Može, naravno. Ali, svaki dan biti sam – od jutarnje kave do večernje rakije ili piva – mora biti teško, ubitačno. I zato smo planirali napraviti u našoj vjeronaučnoj dvorani mogućnost sastanaka osoba iz ove „treće životne dobi“ da „ubiju“ samoću, da imaju gdje družiti se bez obveze i opterećenja, popiti kavu ili čaj s drugim, a ne uvijek sam ili sama. Tu će, nadam se, biti i pjesme i svirke. Ako Bog da!
S tri člana imamo 156 obitelji ili 15 %, sa četiri člana 105 obitelji ili 10,5 %, a s pet članova imamo tek 32 obitelji (3 %). Sa šest članova imamo samo tri obitelji.
Bilježili smo i stručnu spremu, a također i što tko radi ili ne radi. Imamo podatke za 1769 članova, što je tko završio od škole. Trenutno čeka na školu ili se školuje 321 osoba: 48 djece su predškolski uzrast, 130 je u Osnovnoj školi, imamo 81 srednjoškolca i 62 studenta.
Kod onih koji su prošli školski uzrast stanje je slijedeće: 17 osoba je bez škole, 166 župljana ima završen tečaj ili do četiri razreda osnovne škole. 222 župljana su sa završenom Osnovnom školom. Sa srednjom stručnom spremom je 900 župljana. S višom i visokom spremom imamo 138 župljana (i radno aktivnih i u mirovini). Za 326 župljana nemamo podataka.
U koloni „zanimanje“ bilježili smo sve ono čime se bavite i što radite. Najčešći odgovor je „mirovina“. U mirovini je 772 župljanina, 324 su domaćice, 306 radi različite poslove i na raznim mjestima: od pekare i trgovine do privatnog i povremenog rada. Na birou ili nezaposleno je 199 župljana. U Općini i MUP-u radi oko 70 osoba, a u oružanim snagama je 31 župljanin.
Već sam napisao da nam je prosjek starosti 51 godina. To i nije strašan podatak. Ali ono što je tužno jest podatak da ako želiš nešto postići onda moraš otići iz Vareša. Mi imamo nešto djece školskog uzrasta. Studenata je šezdesetak. A ako žele naći zaposlenje, onda moraju ići dalje, moraju otići. Još se stanje na tom području nije popravilo, hoće li i kada – to Bog zna.

Ovaj prosjek od 51 godine činimo svi mi. Najbrojnije godište, generacija jest ona rođena 1937. godine. Ima ih 59 vršnjaka. Slijede generacije 1935. i 1958. sa po 48 osoba. Najstariji župljani su 1919., 1921. i 1922. godište, po jedan župljanin. Mojih vršnjaka rođenih 1960. ima 27 i morat ćemo se skupiti negdje, barem na kavu.
Različitih imena u župi imamo 518. Najčešća ženska imena su: Ana – 50 nositeljica, pa Marija - 45 nositeljica. Ali ima i 14 Mara, 14 Marina i 8 Marica. I ako ih udružimo to je 81 ime izvedeno od Marija. Također često ime je Katarina -29 nositeljica. Sa izvedenim imenima: 25 Kata i 3 Katice čini zbor od 57 nositeljica. U župi imamo 31 Jelenu i 26 Janja.
Od muških imena najviše je Ivana 38 i uz 16 imena Ivo i 15 Ivica zasigurno je najpopularnije muško ime. Josip (30) i Jozo (14) zauzeli su drugo mjesto. Slijede Zoran (25), Marko (23), Goran (22), Mijo (22) i Anto (21).

Najbrojnije prezime (od 316 različitih prezimena) je Dodik: imamo 64 župljanina koji nose ovo prezime. Slijede prezimena: Božić sa 52 osobe, Josipović sa 46 osoba. S prezimenom Franjić i Malbašić imamo po 44 župljanina, 39 je Gavrana, 37 Grabovaca. Mirčića i Terzića je po 35. Prezime Petrović nose 32 osobe, Miočevića je 30, a na desetom mjestu su prezimena Babić i Pendić sa po 28 članova. Imamo 80 prezimena samo sa po jednim nositeljem.
Zanimala su me „fratarska prezimena“, bar onih fratara koje sam i sam poznavao. Od tih prezimena najbrojniji su Gavrani – njih je 39, Pendića je 28, Pejčinovića 27, Divkovića i Lekića po 26, Grgića 24, Bogeljića 21, Djakovića 16, Jelića i Mutića po 15, Pavića 11, Slugića i Zlušića po 6, Mrljića 5, Kasapovića i Mlivončića po 4 osobe.

Svi navedeni brojevi mogu se gledati kao mala igra statistike. A možda se iz njih može iščitati i to da smo stvarno upućeni, i po godinama i po usamljenosti, jedni na druge i da možemo čudesnih stvari učiniti s nekoliko koraka: preći preko ulice ili iz ulaza u ulaz, i svoje vrijeme (onaj dio koji sebično čuvam za sebe) podijeliti s nekim sličnim (po količini vremena). Uz kavu ili „čašicu razgovora“ može tmuran i dosada dan postati ugodan i zanimljiv. I te male sitnice, a cijeli život i jest sastavljen od tih sitnica, dat će našim svakodnevnicama novu dimenziju i svjetliju boju.
A ima li šanse za neke kvalitetnije promjene uz neke dobre i veće projekte? Siguran sam u pozitivan odgovor. Vas sposobnih Varešana i prijatelja Vareša, koji bi nešto mogli promijeniti nabolje, ima mnogo. Možda nedostaje još malo hrabrosti, pa da sposobnosti i energiju koju imate i s kojom radite po cijelom svijetu, počnete trošiti ovdje, gdje su je za Vas trošili vaše ćaće i djedovi, a matere i bake čuvale i gajile ljubavlju i molitvom. I suzama!

Isječak iz novina 24. travnja 2018. godine: „Čudo u Varešu: treća životna dob vratila mladost u Vareš“
„Gotovo je za ne vjerovati kako je Vareš postao oaza mira i ljepote, najbolje, najljepše i najzdravije mjesto za kvalitetan život u trećoj životnoj dobi. Ovi novi objekti „Stanovanja u zajednici“ napravili su sasvim novu klimu u Varešu. Dolazak velikog broja osoba treće životne dobi živjeti u Vareš, otvorilo je nova radna mjesta i dolazak velikog broja mladih obitelji. A ovaj način „Stanovanja u zajednici“, popularno nazvan „Udružena samoća“ stvorio je nova poznanstva, prijateljstva i ljubavi. Jedan od „stanova u zajednici“ čeka na Tebe!
Ne živi sam – dođi u Vareš! „
Naučna fantastika ili …?!

fra Mirko Majdandžić