„Sjećanja na ljude i događaje Vrovskog podneblja“. Organizator kulturnog događaja je mjesna zajednica Pržići, a pokrovitelji su bili Općina Vareš i Mario Bogeljić.
Ovo je bila prilika da se kaže nešto više o lijepoj i bogatoj povijesti Vrovskog prostora, o njegovoj baštini koju već dugi niz godina čuvaju „Vrovci“ u svome sjećanju. Prisutne goste i zvanice u ime organizatora pozdravio je član Savjeta mjesne zajednice Jakov Malbašić. „Čast mi je otvoriti ovu kulturnu manifestaciju, a želja nam je da predstavimo bitne događaje i ljude koji su kroz prošlost obilježili ovaj kraj. Nadamo se da će vam predočeni podaci biti zanimljivi i da ćete uživati u zabavnom dijelu manifestacije“, rekao je gospodin Malbašić. U narednim minutama, gospodin Malbašić, osvrnuo se na aktivnosti koje su urađene u ovoj mjesnoj zajednici kroz različite projekte i planovima za budućnost.
U ime domaćina obratio se Toni Petković, istraživač slavenske mitologije i istraživač vareške povijesti, te ukratko objasnio povijest Vrovine.“ Iskreno vas toplo sve pozdravljam, i meni je drago da smo se okupili na ovom prostoru, jer ne mora sve bit u Varešu. Na ovim našim prostorima u dubljoj i daljnjoj prošlosti živjela su plemena Ilira, a potom dolaze Slaveni. Povremeno su ga zauzimali Grci, Rimljani, Bizantijci, Turci, a provaljivali su i Z. Goti, Huni, Germani i I. Goti. Vrhovine, lokanog naziva „Vrovine“ su prostor i naselja na povišenim obroncima planine Zvijezde. Prvobitno poimanje prostora Vrhovine obuhvaćalo je znatno veći broj naselja nego li je to danas. Činio ga je niz naselja od Brgula pa preko Pržića i Bijelog Borja sve do Mira. A u srednjem vijeku bilo je ukomponirano skupa sa ostalim dijelovima današnjeg Vareša u Župu Vidogošća, čiji je upravni centar bio oko grada Dubrovnika, koji se nalazi iznad ušća rijeka Zenik i Misoća. Na tome prostoru i danas se raspoznaju stari putevi i ceste kojima se je komuniciralo. Veza sa tim prostorom u prošlosti je bila intenzivna a i danas ih može prepoznati kroz ženidbeno - prijateljske veze.
Vrovinu danas čine naselja: Diknići sa lokalitetom Krst 1184 m, Pržići sa visinom do 1219 m, Višnjići, Tisovci, Mlakve, Daštansko, Bijelo Borje i Mir. Sjeverno od Vrovine pogled se pruža prema planini Zvijezdi 1381 m i njenim nastavcima ili krakovima. Oko 1580 god. u vrijeme turske uprave, upravna jedinica-džemat- Daštansko je imao 6 naselja: Brkulje, Dažtansko, Prsica, Šikulje, Tisovci, Višnjica (a Diknjići i Mlakve tada pripadaju Kokošinjcu) Prostor prije svega obilježava šuma i rudno bogatstvo koje se pruža od Vareša preko Diknića, Brezika pa sve do Pržića i dalje. Brezička ruda je na visoku glasu, a i samo ime Pržića vezano je za preradu rude. Ovaj prostor u prošlosti imao je sve odlike gradske sredine ali je iz nepoznatih razloga izostalo njegovo proglašenje. Bio je po mnogo čemu izdvojen od ostatka Vareša ali ipak neodvojivo vezan za njega. Imao je svoja naselja, svoju industriju i poljoprivredu, svoje šume, pašnjake, kulturu, župu i crkve. (još prije pedesetak godina imali su dom, kulturni sadržaj, kino, školu, zdravstvenu ambulantu, prodavaonicu, brijačnicu, mesnicu i druge sadržaje). Struja za potrebe rudnika dolazi na Plac 1927. godine, a sela su osvijetljena 1935. godine Vodovod Jaglenac za potrebe rudnika izgrađen 1952. Godine, a u njega su se mogli uključiti i oni preko čijeg je zemljišta vodovod prolazio. 1952. godine izgrađena je zgrada „Samačka“, i okolne zgrade. 1956. godine osnovan je FK Rudar koji je morao promijeniti ime u Mladost radi toga što je u Brezi već bio registriran klub s imenom Rudar. 1911. Godine osnovano je državno školstvo a 1963-4. godine izgrađena je škola“, rekao je Toni Petković.
Manifestacija je nastavljena prisjećanjem na jednu ženu s ovog kraja koja je bila šnajderica, a koja je bila među prisutnima, Mandu Malbašić, kroz priču pod naslovom „Moja prva večernja haljina“.
Naredne teme o kojima su se prisjećali bile su vezane za rudarstvo. Kako se na ovim prostorima ponovno pokreće rudarenje, o tim aktivnostima goovrio je predstavnik kompanije Eastern Mining Benjamin Hinger, a o geologiji i otvaranju geološkog muzeja na Pržićima, također predstavnik kompanije, Marko Matić.
Kako je selo Mir u sastavu Vrhovine, u ime ove mjesne zajednice obratio se prisutnima Mladen Radoš, te istakao nekoliko bitnih stvari. „U ime svih Mirjana, srdačan vam pozdrav i dobro večer. Hvala organizatorima na pozivu i na svom trudu koji su uložili u pripremi i organizaciji ove manifestacije. Osobno mislim da su korisna ovakva okupljanja, ne zbog nas starijih koji se poznajemo, već zbog onih mlađih tj generacija koje dolaze poslije nas da znaju odakle su, da znaju o ljudima i događajima koji su vezani za mjesto njihovog porijekla. Ovih dana sam intenzivno razgovarao s ljudima o tome da li je Mir dio Vrhovine ili nije. I jedni i drugi imaju podijeljena mišljenja. Ako gledamo zemljopisno, malo smo dalje od ovih povezanih sela. S druge strane puno nas toga povezuje, od rodbinske veze, kulturne, zajedničkog jezika, načina života itd. Prihvaćamo da smo dio ove zajednice. Mir je vrlo staro naselje i prvi put se spominje 1604. godine prema jednom truskom popisu. Međusobno smo povezani, a to se može vidjeti iz više primjera. Znam jednu ženu na Tisovcima, a koju lokalni stanovnici zovu „Mirka“ jer je porijeklo iz sela Mir. A s druge strane, mi smo na Miru zvali jednu ženu „Pržićka“ jer je rodom s Pržića“ istakao je gospodin Radoš.
O Demografiji Vrhovskog prostora nešto više pročitala je Vedrana Mirčić. Podaci o tome potiču još iz 1654. godine i kroz njih se može pratiti demografski razvoj i kretanje stanovništva. O tome je sačinjen i „Demografski priručnik“ koji će biti po publikaciji pohranjen u Muzeju, tako da će svi zainteresirani s ovoga područja moći barem djelomično ostvariti uvid u svoj rodoslov. Isto tako, ispričane su određene spoznaje o Crkvi sv. Ane na Diknićima o kojima je govorio Toni Petković.
Igor Hinger, voditelj vareških tamburaša i vrovski zet rekao je nešto više o grobljima i zvonima na ovim prostorima. Izdvajamo samo neke podatke. Stećci datiraju od 1180. pa do 1500. kada počinju propadati. Diknićko grobje na Diknjićima kao jedno od najstarijih seže u srednji vijek. I danas se razaznaje 7-8 grobišta. 10. kolovoza 1930 godine, počelo se je sa prikupljanjem doprinosa za nabavku zvona. Donatora je bilo preko dvije stotine. Nabavljeno je iz Zagreba zvono težine 265 kg po cijeni od 12.050 dinara. Posveta zvona obavljena je 15. studenog 1931. godine. Prvi zvonik postavljen je kod Prskalove kuće 1931. godine, a drugi na istome mjestu 1937. godine. Godine 1953. zvono je premješteno na novi zvonik uz tek formirano Pržičko groblje.
O Zvjezdangradu, šumi i bilju govorio je Mario Bogeljić
Večer je nastavljena uz jednu tužnu priču pod nazivom Vrovska ljubvna tragedija. Kako bi napravili balans, tužnu priču zamijenile su šale koje je ispričao Nino Bogeljić. Izdvajamo samo jednu. „Ilija Bogeljić zvani Šoko vidio dvije žene da se svađaju i jedna drugoj plešću stražnjicu, govoreći „evo ti“. On im rekao da se ne svađaju nego da obadvije dadnu njemu“.
Željko Franjić, dugogodišnji član KUD Branko Jelić, evocirao je svoje uspomene i podijelio ih s publikom o kulturno zabavnom životu na Vrovini. Na kraju, kratku događajnicu ispričao je Toni Petković.
Tijekom večeri pročitane su neke od pjesama s ovog kraja i to: Recitaciju Tvrtka Jelića Željezna rijeka interpretirala je Vanja Anđić. Pjesmu Željka Mirčića Tetka Malo gorko, malo slatko večeras nam je recitirao Viktor Malbašić. Pjesmu Pržićke igranke i vrovci autora Zdrave Stanišića odrecitirao je Benjamin Hinger.
Zabavni dio večeri uveličali su Mladi vareški tamburaši udruženja Moja prva nota na čelu s voditeljem Igorom Hingerom.
Organizatori se zahvaljuju svima koji su na bilo koji način pomogli u organizaciji, a svakako se ispričavaju ako su nekoga slučajno preskočili u nabrajanju. Na kraju je naglašeno sljedeće. Tri su stvari koje možete učiniti sa svojim životom: možete ih potratiti, potrošiti ili uložiti. Najbolje je iskoristiti svoj život tako što ćete ga uložiti u nešto što će trajati duže od vašeg vremena na Zemlji. Ljudi s Vrovine su živjeli upravo na najbolji način, jer su iza sebe ostavili dosta materijalne i nematerijalne baštine o kojoj je večeras pričano.
