Filozofskog fakulteta u Zadru, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju održana su predavanja na teme: „Mirila ili antropologija smrti“ i „Misionarstvo u Africi“. O prvoj temi „Mirila ili antropologija smrti“ govorio je dr.sc. Mario Katić, a prezentaciju „Misionarstvou u Africi“ održao je profesor Velimir Bugarin.
U svom izlaganju dr.sc. Mario Katić objasnio je što su to „mirila“ i kako se ona uklapaju u današnje životne cikluse. „Mirila su prakse obilježavanja mjesta odmaranja s pokojnikom i te kulture su poznate u mnogim mjestima i državama. Iako su ovi običaji odmaranja s pokojnikom gotovo izumrla ona još uvijek postoje u nekim mjestima u Dalmaciji. Na mjestu ukrštanja puteva ostavljao bi se znak u obliku kamena ili kamene ploče koji je ukazivao na život pokojnika i  lokaciju na kojoj se molilo za njegovu dušu na putu prema groblju. Ovakvi običaji postoje u Švedskoj, Irskoj, Norveškoj ali i u Bosni i Hercegovini pod različitim nazivima (Ristikuusk, Karsikko, Offerkast, Cairns i Zakrsno drvo). Ovisno o lokaciji i samom geografskom položaju koristili su se različiti načini obilježavanja. Na drveću su se urezivali znakovi križa ili su se na specifičan način rezale grane drveća, a na drugim mjestima kamen bi se slagao na poseban način. Svaka od ovih kultura imala je svoj način obilježavanja pojedinog umrlog, odnosno na koji način je umrla i što je ostalo iza njega. Kada je Bosna i Hercegovina u pitanju ovakve običaje moguće je pronaći u sve tri religije, a posebno u Islamu gdje se ovakva vjerovanja povezuju s kamenom (mejtaš) na koji se postavlja tabut prilikom dženaze“, naglasio je profesor Katić.
O „Misionarstvu u Africi“ govorio je profesor Bugarin i poseban naglasak dao na Ruandu i Kongo gdje se misionarstvo pokazalo kao jedini način kako pomoći ovim siromašnim zemljama. „Ruanda je država koja je mnogo manja od Bosne i Hercegovine ali koja ima oko devet milijuna stanovnika, bez izgrađene infrastrukture, putnih i telekomunikacijskih veza, škola.....  Uz pomoć misionara, uglavnom katoličkih svećenika, stanovnicima ove države, prvenstveno djeci omogućuje se školovanje i mogućnost   izučavanja nekog od zanata. Zbog siromaštva 40 – 60% stanovništva hrani se 2 do 3 puta tjedno. U Kongu veliki problem predstavljaju različite sekte koje vrše utjecaj na lokalno stanovništvo i koje u svojim ritualima često masakriraju djecu. Poseban problem predstavljaju albino djeca koju smatraju prokletima, a vrlo česta je pojava ubijanja radi pravljenja amajlija koje bi zatim prodavali lokalnom stanovništvu. Vrlo je teško obratiti stanovništvo od ovakvog vjerovanja jer u ovoj zemlji lakše je izgubiti život nego promijeniti dio odjeće. Iz tog razloga život misionara je jako težak i nadasve opasan“, rekao je profesor Bugarin.
Predavanje o ove dvije teme bilo je pod pokroviteljstvom Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ – Podružnica Vareš.  Razgovor poslušajte u našem podcastu.