na najteže i najtužnije dana hrvatskog puka vareške općine početkom studenog 1993. godine i u znak sjećanja na 125 poginulih pripadnika HVO-a Vareš i civila počeo je ceremonijom polaganja vijenaca na središnje spomen obilježje poginulima u domovinskom ratu u dvorištu župne crkve sv. Mihovila.
Vijence su položili članovi: Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja općine Vareš, Zajednica Udruga obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Ze- do kantona, Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja općine Kakanj, Koordinacije Udruga proisteklih iz domovinskog rata općine Vareš, nj.e. Ivan del Vechio - veleposlanik Republike Hrvatske u BiH, te načelnici općina Žepče Mato Zovko i Usora Zvonimir Anđelić zajedno s Draganom Jankom - predsjednikom Udruge nositelja ratnih odličja HVO-a Ze-do kantona.
Vareškim žrtvama poklonio se i načelnik općine Vareš Zdravko Marošević sa suradnicima, predsjednici MZ Pogar i MZ Duboštica, predstavnici ŽO HDZ-a BiH Ze-do kantona, članovi OO HDZ-a Vareš, članovi OO SDP-a Vareš i članovi UABNOR-a Vareš.
Nakon polaganja cvijeća i paljenja svijeća vareški župni vikar fra Anto Cvitković izmolio je zajedničko opijelo, a misu zadušnicu u vareškoj crkvi s nadahnutom propovijedi služio je varki župnik fra Mirko Majdandžić.
Drugi dio programa obilježavanja 25. godišnjice stradanja vareških Hrvata obilježila je komemorativna akademija, održana u Radničkom domu u Varešu. Akademiji su nazočili brojni Varešani, ali i dragi gosti - veleposlaniku RH u BiH nj.e. Ivan del Vechio, predstavnici stradalničkih udruga i civilnih vlasti iz Žepča, Kaknja, Usore, aktivni i umirovljeni generali OS BIH - svi su našli vremena kako bi podijeli tugu i bol s vareškim narodom.
Akademija je počela minutom šutnje i čitanjem imena svih 125 vareških žrtava domovinskog rata i podjećanjem da je datum 8. studenog određen za Dan sjećanja, kao datum iz 1993. godine kada je poginulo najviše žrtava - 20, čija su imena uklesana na pločama unutar kapelice na groblju Višnjići.
U ime organizatora akademije - Koordinacije udruga proisteklih iz domovinskog rata potom se obratila Dražana Klarić, predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja općine Vareš. " Poštovane obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, poštovane obitelji umrlih i civilnih žrtava rata, RVI, zatočeni, dragi branitelji, ratni zapovjednici, poštovani uzvanici ,dragi Varešani, dame i gospodo! Sjećanje je ono što ispunjava čovjeka i nitko ne može živjeti bez sjećanja. Pamćenje na ono što se dogodilo prije 25 godina nikako se ne može zaboraviti, niti dozvoliti da bilo tko to zasjeni. Za sve nas koji smo danas došli ovdje posebice za nas Hrvate Vareša zasigurno je ovo jedan od najtežih dana u povijesti našeg grada. Kraj listopada i početak studenog 1993. ostati će upisan crnim slovima. Tih dana Vareš je živio ispod svoje razine, živio je u svojoj utrobi. Napadom muslimanskih snaga 18. listopada na hrvatsko selo Kopijari nad Varešom se nadvio zloduh rata. U noći s 21. na 22. listopada protjerano je 150 mještana Kopijara, 5 pripadnika HVO brigade Bobovac mučki je ubijeno, a selo je do temelja spaljeno", drhtavim glasom je rekla gđa Klarić.
Potom je nastavila o daljim stradanjima:" 30.listopada napadnuto je selo Duboštica, zarobljeni bojovnici su odvedeni i ubijeni. Bili su to teški dani, živjeli smo u neizvjesnosti, bojali smo se, bili smo nemoćni. Malo je čudno da u ratu nitko ne voli zoru, jer dan koji živiš preživio si, a sutra tek treba preživjeti. I tog 2.studenog 1993. godine zora je ipak svanula, nebesa su rosila, gradom se proširila užasna vijest - Vareš je pao!
Borovica je gorjela, ubijeno je 18 branitelja i civila, svih 315 obiteljskih objekata je spaljeno, kao i oko tisuću gospodarskih objekata. Pripadnici tadašnjeg UNPROFOR-a ušli su u selo kad je gorjelo, te nakon toga izjavili da su vidjeli nešto što normalni ljudski um ne može uraditi. Ubijeno je i spaljeno pet mještana koji nisu htjeli napustit svoje domove vjerujući da će pripadnici A BiH poštedjeti nemoćne i nenaoružane starce. Nakon ulaska u Vareš pljačkali su sve što je hrvatsko i nastavili svoju okrutnost prema nedužnim i nenaoružanim civilima. 125 poginulih branitelja i civila, 4 silovanja, spaljena sela i svetinje, preko 7.000 prognanih Hrvata zločin je za koji nitko ni nakon 25 godina nije odgovarao", istaknula je gđa Klarić.
"Činjenica je da u ratu nema pobjednika, činjenica je da ne postoji kolektivna odgovornost, ali postoji ili bi bar trebala postojati kolektivna vrijednost. Svi oni koji negiraju zločin ili ga smatraju pobjedom potonu pod smijehom bogova, da je čovječanstvo željelo pravdu moglo ju je odavno imati, citat je engleskog autora William Hazlitta. Mi se danas klanjamo našim žrtvama, oni su svojom hrabrošću posvjedočili da nam nitko nije poklonio opstanak, nego smo ga izborili sami, da domoljublje i sloboda nisu zanat, bili su poslanje koje nije nikoga na putu k tome cilju isključivalo. Naši branitelji nisu sijali mržnju, niti zazivali rat, oni su časno branili svoj dom, svoje svetinje i dostojanstvo hrvatskog čovjeka. Svoj spokoj su našli u rodnoj grudi, suzi majke i oca, svojim obiteljima, odrastanju svojih sinova i kćeri i rađanju svojih potomaka. Neka im je vječna slava i hvala! Počivali u miru Božjem", zaključila je svoj emotivni govor predsjednica Klarić.
Umirovljeni brigadir Mario Andrić, ratni zapovjednik 96.domobranske pukovnije Bobovac Vareš je potom govorio o ratnom putu brigade i o svim strahotama koje su se događale na prvim crtama bojišnice. Fragmenti sjećanja na zbivanja u ratnim danima i godinama o kojima je govorio brigadir Andrić ostali su zabilježeni i na rijetkim fotografijama koje su prisutni na akademiji mogli pogledati kroz video prezentaciju.
Načelnik općine Vareš Zdravko Marošević je kroz svoj govor dao moralnu potporu obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja općine Vareš i svim ostalim stradalnicima rata.
Pismo potpore članovima Udruge poginelih i nestalih branitelja općine Vareš i svim obiteljima koje su izgubile svoje najmilije uputili su članovi Hrvatske zajednice udruga roditelja poginulih branitelja domovinskog rata RH iz Zagreba, a pismo je potpisala predsjednica Lucija Kober i naglasila između ostalog: " Roditelji poginulih branitelja RH-a danas su u mislima i molitvama uz Vas, okupljene na obilježavanju 25. obljetnice stradanja Hrvata vareškog kraja, kada se prisjećate s bolom, tugom i ponosom kako ste pred naletom nadmoćnog neprijatelja morali napustiti svoja ognjišta i potražiti spas u drugim hrvatskim krajevima i šire. O strahotama koje ste prošli upoznati smo i prilikom našeg susreta u lipnju. Nitko više ne može razumjeti patnje kroz koje ste prošli osim nas roditelja od kojih su mnogi doživjeli istu kalvariju".
Mladi vareški tamburaši, fra Mirko Majdandžić i Igor Hinger Varešanima su tijekom akademije pjesmom poručili Ne dirajte mi ravnicu, te ohrabrili pjesmom Ima jedna duga cesta, a Filip Mirčić interpretirao je recitaciju Molitva vojnika.
Pred kraj akademije prikazana je prezentacija srušenih i uništenih vareških sela Kopijara i Borovice i spomen obilježja poginulim i nestalim na području vareške općine uz prigodnu "Priču o gradu" vukovarskog novinara Siniše Glavaševića.
U ovim danima sjećanja na naše poginule i nestale, na svaku od 125 žrtava akademija je završena pjesmom Milost koju su izveli Karla Malbašić i fra Mirko Majdandžića, kao znak pijeteta prema našim dragim pokojnicima koji su uvijek prisutni u našim mislima, molitvama i uspomenama.
Tako je na Dan sjećanja na dostojanstven način još jednom odana počast svim hrvatskim vojnim i civilnim žrtvama s područja naše općine koji su živote izgubili u proteklom ratu. Ni nakon 25 godina ne smijemo zaboraviti. Nemamo pravo zaboraviti...
