Knjiga je privukla mnoogbrojne posjetitelje koji su željeli saznati o čemu je riječ i koja je poveznica Sveučilišta u Zadru, profesora Katića i Vareša. O knjizi su govorili Mirza Džananović sa Univerziteta iz Zenice, vareški književnik Željko Ivanković i sam autor Mario Katić.

U uvodnom dijelu prisutne je u ime JU Centar za kulturu i edukaciju Vareš pozdravio Stjepan Šimić Pepi i istakao: "Želim Vam dobrodošlicu na Vareš Art festival, četvrti po redu i zahvaljujem se što ćete prisustvovati programima VAART-a. U sklopu festivala cilj nam je prezentacija kvalitetne umjetnosti kako bi se što bolje primakli cilju pravljenja grada ugodnog življenja".

"Zadovoljstvo mi je što sam večeras ovdje u meni zaista dragom Varešu", s ovim riječima započeo je svoje izlaganje Mirza Džananović i nastavio, "naročito što sam u Varešu jednom ovakvom prilikom u sklopu jednog ovakvog festivala i promocije jedne zaista fenomenalne knjige. Drago mi je što smo večeras morali ubacivati dodatne stolice za ovaj događaj. Promocije knjiga nisu jednostavan zadatak, pogotovo knjige koja je kvalitetna i čiji je autor vaš prijatelj. Kada predstavljate prijatelja onda znate bit žestoki i u hvaljenju i u kuđenju i teško je nekada napraviti taj balans. Knjjigu zaista vrijedi pročitati jer je po mnoogčemu jedinstvena, ne samo u kontekstu Vareša, ne samo u kontekstu Bosne i Hercegovine nego i šire. Knjiga je antropološko historijska studija, a takvih studija u BiH nemamo mnogo, jer mogu stati na prste jedne ruke. Knjiga je jedninstvena po samim izvorima koji su korišteni prilikom pisanja. Do sada su se tematikom urbanizacije u BiH bavili historičari, a historičari kao što sam ja, imamo jednu veliku boljku, a to je da robujemo arhivima i zvaničnim dokumentima. Zvanični dokumenti ne mogu predstaviti šta je to duh jednog grada jer historičari bolje komuniciraju sa zgradama, a gotovo nikako sa živim ljudima. Mario u svojoj knjizi govori o stvaranju jednog novog Vareša na prijelazu između 19 u 20 stoljeće. To je vrijeme kada Austro-ugarska dolazi na ove prostore, a odlazi Osmansko carstvo. Ja dolazim iz Zenice i bavim se historijom Zenice i kada mi je Mario rekao koliko je materijala prikupio za Vareš, prvo sam pitao ima li šta za Zenicu, jer bio bih spreman platiti ne znam koliko za te informacije, i prilično sam ljubomoran na Vareš i ljude iz Vareša. Najveća vrijednost ovog rukopisa je što su korišteni rukopisi dva domordca, kako ih Mario zove, a to su Mijo Žuljić i Josip Tokmačić. Već sam rekao, gradove ne možete upoznati putem zgrada, jedini pravi način da upoznate grad je putem ljudi, i ja sam Vareš upoznao putem ljudi i tek sam tada upoznao šta je Vareš danas i to je jedini ispravan put. Knjiga predstavlja jedan prikaz Vareša kroz oči dva čovjeka, odnosno tri čovjeka, Mije Žuljića, Josipa Tokmačića i Marija Katića. Priča o Mariju Katiću i Varešu nije završena jer nas očekuje još dosta toga", rekao je na kraju svog izlaganja Mirza Džananović. 

Vareški književnik Željko Ivanković osvrnuo se u svom stilu na autora i samu knjigu. "Večeras sam ovdje imao namjeru bit u zadnjim redovima na ovoj promociji ali sam zamoljen da kažem nekoliko riječi o knjizi koju sam sa zadovljstvom pročitao u prva 24 sata, od kada sam je dobio jer je ovo knjiga koja se ne ispušta iz ruku, a onda sam je čitao ponovo onako natenane još jednom. Autor je etnolog i kulturni antropolog i što je svoju historigrafsku priču o Varešu utemeljio na onome što je bazično u njegovom obrazovanju i na dvama izvorima koji su vareški, a koje druga mjesta nemaju. To je ono što često ističem kada govorim o Varešu. Vareš je mjesto kulturološki i civilizacijski i privredni topos koji je izgrađen na dominantno željeznoj rudi i koji je imao tu sreću da ga kroz povijest servisiraju bosanski franjevci u onom duhovnom smilsu. Mario Katić je čovjek koji dolazi iz dalekog Zadra je imao sreću da dođe na jedno vrelo koje je do sada, u tom smislu, znanstveno ne tretirano. To vrelo su dva izvora, jedno je Mijo Žuljić sa svojim nevelikim ali vrlo važnim djelom, a to su tekstovi koji su objavljeni prije sto deset godin. Drugi je autor opsežnog djela, rukopisne monografije Vareša koja nije na toj razini, Žuljićevoj, ali je u ovom segmentu vrlo važna i nezamjenjljiva. Oba su ostavila svjedočenje o onome što Vareš jest i kako se dolaskom Austro-ugarske, s paljenjem prve visoke peći sa prelaskom na industrijsku eksploataciju željezne rude, formira u donjem dijelu grad ili jedan segment grada koji onda postaje opozit starom Varešu. Priču o starom Varešu donose dva autora i malo je mjesta koja mogu, u to doba na prelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće ponuditi ovakvu građu, baš urbanu. Vareš je imao sreću da je imao Žuljića, Vareš je imao sreću da je Žuljića nagovorio Antun Radić da intezivno prikuplja tu građu i šalje je u Zagreb. Knjiga donosi priču, stručnu, znanstvenu, utemeljenu na dokumentima, svjedočenjima, izvorima koju mnogo veće sredine nemaju", rekao je u svom osvrtu književnik Željko Ivanković.

Kratak osvrt na kjnigu dao je i sam autor Mario Katić. "Zahvalio bih se svima, prije svega mojim predstavljačima, književniku Željku Ivankoviću na vrlo lijepim riječima. Zahvalio bih se kolegi Mirzi koji je iznio svoje stručno mišljenje, zahvalio bih se svima vama, dame i gospodo dragi prijatelji iz Vareša, a svakako bih spomenuo Općinu Vareš koja je podrška u svemu što radim pet-šest godina. Istaknuo bih Boška Andrića, Tonija Petkovića i sve Varešane koji su mi bili na usluzi i pomoći da ova knjiga izađe. Predstavljanje knjige lokalnoj zajednici je nešto najsloženije što jedan autor može činiti, radio sam raznorazne etnografije po raznoraznim dijelovima Bosne i Hercegovine i svakoj zajednici gdje sam predstavljao te studije uvijek je to najzahtjevnije jer predstaljaš to ljudima koji to bolje znaju od tebe. Pored mene sjedi najbolji poznavatelj povijesti Vareša, a ispred mene ljudi koji žive ovo o čemu se piše. Svi vi poznajete Miju Žuljića i njegovih legendarnih sedamsto stranica rukopisa, a malo tko ga je vidio, a onaj tko ga je vidio ovdje je izgubljen. Cijela ova priča se može bazirati na sreći, naime, Mijo Žuljić je imao sreću da je baš žvio u vrijeme kada Vareš doživljava najafirmativnije razdoblje, vrijeme kada dolazi do smjene dva carstva. Splet okolnosti je doveo do toga da je Mijo živio u tom vremenu, bio pismen i školovan i da bilježi Vareš kakav je onda bio. Vareš je tada bio jedinstveni primjer, kakvog nema u BiH pa i šire, primjer industrijalizacije. Vareš je mjesto gdje je izgrađena prva visoka peć u Bosni i Hercegovini ,a u to vrijeme je bila prva moderna industrija. Vi, doslovno preko noći, sa majdana i obrtničkog načina življenja jer vi u Varešu kada dolazi Austro-ugarska imate 33 majdana i onda se gradi željezara i visoka peć, dolazi do transformacije ljudi i društva. Opisan je način života, kako se bude, ustaju, oblače i odlaze na posao, u čemu se vraćaju i on to sve bilježi jer je tu. 1933. godine spletom okolnosti Žuljiću, koji je  živio u Sarajevu, dovode mladog Tokmačića gdje se upoznaju i razgovaraju. Tokmačić nastavlja dalje istraživati i pisati , gdje on od 1933. godine do svoje smrti skuplja građu i svjedočanstva. Njih dvojica, odgvorono tvrdim, stvaraju nešto što nema niti Hrvatska niti Bosna i Hercegovina, a to je pogled iznutra na transformaciju jednog društva" , rekao je autor Mario Katić. 

Na kraju predstavljanja knjige, prisutni su mogli pogledati izložbu "Industrijalizacija u toku" koja posjetitelje vodi na svojevrsno putovanje kroz stogodišnji razvoj industrije, uči o tome kako je industrija mijenjala i modernizirala bosanskohercegovačko društvo, ukazuje šta ona predstavlja u kulturi sjećanja, te zašto je industrijsko naslijeđe kao dio evropske kulturne baštine danas važno.

Autor je sa zadovljstvom potpisivao knjige koje su posjetitelji mogli kupiti po cijeni od 20 KM, a knjiga se inače može nabaviti putem knjižare buybook.