I to ne bilo kojim književnikom, nego s izvornim vareškim piscem  Željkom Ivankovićem, čija je knjiga Zvjezdangrad na popisu lektire za učenike VI-ih razreda.

Sve je počelo izvedbom klavirske skladbe Mali preludij C- dur  Johana Sebastiana  Bacha, koju je izvela učenica Ena Kohut, učenica petog razreda glazbene škole, u klasi nastavnice Zerine Šabotić. Potom su učenice Ajna Zukan i Ena Kohut, uz pratnju na gitari Doriana Zloušića pročitale književne citate Varešu u pohode i  Bit ću pisac.

Mali školski novinari Lorena Dodik, Nedim Kapetanović i Antea Babić sjajno su se snašli u ulozi voditelja i kao iskusni su postavljali pitanja književniku Ivankoviću. Tako smo doznali tko je Željko Ivanković u svoja četiri zida, što je još radio osim pisanja knjiga, što mu je hobi, što je želio biti u djetinjstvu. Doznali smo i da su mu roditelji bili najveća podrška, te da priprema izdavanje nove knjige s preko 300 stranica tijekom ove godine. Učenici su dobili i savjete kako napisati dobar sastav na pismenoj vježbi, te na pitanje za koga je lakše pisati -  za odrasle i djecu sasvim iskren Ivankovićev odgovor da je za djecu najteže pisati, te da je u svojoj mladosti najviše slušao grupu The Beatles.

Nakon prvog dijela druženja s Željkom Ivankovićem, koji je bio uglavnom na teme o književniku, književnosti, pozivu i djelovanju predstavila se i školska vokalna sekcija i sekcija gitare koje vodi nastavnik Sanjin Babović, a izveli su  Bajaginu pjesmu  „S one strane jastuka“.

Drugi dio druženja na temu Zvjezdangrada iliti lektire otvoren je citatom iz knjige Zvjezdangrad, u interpretaciji Ajne Zukan, uz glazbenu pratnju nastavnika Sanjina Babovića. Riječi jednog Varešanina savršeno je nadopunila glazba drugog Varešanina i to ona gospodina Miše Zlovića, a riječ je o skladbi Među zvijezdama.

Nakon toga voditelji su Željka Ivankovića pitali kako je izgledao sat lektire kad je on išao u osnovnu školu, te da li su prijatelji od njega prepisivali lektiru. Knjićevnik je dao odgovore i na pitanja - kakav status lektira ima danas ne samo u obrazovanju nego i odgoju, te imali neki recept, savjet, kako djevojčice i dječake privoljeti da više  čitaju i što zapravo propuštaju oni koji ne čitaju.

Razgovarali su i o knjizi Zvjezdangrad koja je spojila književnika i učenike. Stotinjak stranica podijeljeno je u tri dijela, kroz koje je Ivanković čitatelje proveo kroz legende, stvarnost, upoznao ih s divnim likovima koje bi htjeli za svoje prijatelje, podučio koliko je obitelj važna, te otkrio neke posebnosti vezane za nju i što mu je bila inspiracija, te kako je uspostavio balans između legende i stvarnosti. Zamolili su književnika i da izdvoji najdojmljiviji dio iz knjige, a on je izdvojio Priču o dvije olovke.

Posebno zanimljivo bilo je kada su voditelji druženja odigrali jedan brzi kviz s književnikom Ivankovićem. Zamolili su ga da izabere jednu od pet različite vrećica s komentarima, citatima i ilustracijom njegovih priča, dok je u vrećicama bila učenička lektira, odnosno Ivankovićeve priče predstavljene kroz pet predmeta.

Učenik četvrtog razreda glazbene škole Noah Filipović druženje je obogatio izvedbom Labuđeg jezera Petra Iliča Čajkovskog, a inače svira u klasi nastavnice Jasmine Hodžić. Nakon toga treći dio druženja je krenuo s nešto zabavnijim temama kroz rubriku koju su nazvali Zabavnik. Za početak književnika Ivankovića su zamolili da ispriča neku svoju anegdotu iz školske klupe, te ga pitali koji predmet u osnovnoj školi nije nikako volio, te im je odao tajnu da je iz njemačkog jezika čak išao i na popravni ispit. Na pitanje tko je bila prva simpatija Željka Ivankovića, književnik je ispričao jedan vic.
Pred kraj druženja bilo je nekoliko brzopoteznih pitanja, poput - poezija ili proza, planina ili more, kazalište ili kino, vanilija ili čokolada, sport ili glazba, latinski ili engleski jezik,  Sarajevo ili Vareš, Miroslav Antić ili Zvonimir Balog, Mark Twain ili Daniel Defoe,  likovna ili dramska sekcija, ljeto ili zima, Facebook ili Instagram.

Za kraj druženja iz Ivankovićevog Dnevnika melankolije izabrali su još dvije stranice. Jedna je jako osobna, a druga jako univerzalna -  Zapis o tome kako je smrt navraćala u našu kuću i Mala historija tuge koje su pročitali  Luka Dužnović i Ajna Zukan uz gitarsku pratnju Doriana Zloušića.

S književnikom Željkom Ivankovićem na ovaj način upoznali su se i sjajno zabavili vareški osnovci, ovaj dan će sasvim sigurno dugo pamtiti i prepričavati.  Ivanković je kroz razgovor istaknuo važnost čitanja, te pokušao  približiti učenicima svijet mašte i prikazati čari koje nudi neko književno djelo. Na kraju su mali voditelji istakli kako su svjesni privilegije i časti da su upoznali čovjeka koji je svojom pisanom riječju itekako obilježio njihovo školovanje, te se posebno i od srca zahvalili Željku Ivankoviću. Za sjećanje na ovaj dan i druženje poklonili su mu nešto po čemu će pamtiti ovaj dolazak kući u Vareš.

Zahvalu je književniku Ivankoviću uputila i ravnateljica OŠ Vareš Ilijana Vidović, posebno naglasivši da se u košarici darova nalazi posebno ilustrirana knjiga koju su učenici izradili i željeli darovati književniku kao uspomenu.

Poseban je ovo dan bio za Osnovnu školu Vareš i bilo bi ga nemoguće realizirati bez ljudi koji su stali iza prvotne ideje, a onda i postavili cijelu ovu priču na scenu, u prvom redu to je Uprava škole -  ravnateljica Ilijana Vidović i pomoćnik direktorice Muris Parić, nastavnice bosanskog i hrvatskog jezika Jasminka Ibrišimović i Marinela Hafizović, nastavnik Sanjin Babović koji je književnoj priči  odjenuo glazbeno ruho, razrijedio slova notama i osigurao poseban ugođaj, organizacija World Vision,  medijski prijatelj  Hrvatski radio Bobovac Vareš i urednik lista Bobovac Mladenko Marijanović.

Kompletno druženje poslušajte na ovom linku.