To nam je bio povodom da vam predstavimo ovu samozatajnu djevojku, te da doznamo nešto više o njenim navikama, razmišljanjima i planovima vezanim za izbor studija.
Nadira, za početak reci nam nešto o sebi, kada i gdje si rođena, gdje živiš?
Ja sam Mahmutović Nadira, rođena sam 30. januara 2004.godine u Sarajevu. Živim na selu Budoželje (Općina Vareš), za koje me vežu najljepše uspomene od moga djetinjstva pa sve do sada.
Kako je tekao tvoj put obrazovanja, gdje si pohađala Osnovnu školu i zašto si izabrala Opću gimnaziju u Varešu?
5 godina osnovnog obrazovanja sam pohađala u područnoj školi na mome selu, nakon čega ostatak osnovnoškolskog obrazovanja pohađam u OŠ“Vareš Majdan „Razlog odabira gimnazije u Varešu jeste taj što u osnovnoj školi nisam imala jasnu sliku moje budućnosti/nisam imala odgovor na ono često pitanje:“Što želiš biti kad porasteš? „ Znala sam da bez obzira na to što gimnazijom neću steći nikakvo zvanje, dobit ću znanje koje je podjednako važno za budući napredak.
Izabrana si za učenicu generacije 2022/2023. Koliko ti znači ovo priznanje?
Smatram da je jedno ovakvo priznanje od velikog značaja, te je došlo kao kruna na sav moj trud tokom srednjoškolskog obrazovanja. Mislim da će mi na neki način olakšati u budućnosti dok sa druge strane smatram da sa sobom nosi i velike odgovornosti…
Kakve su reakcije tvojih najbližih, obitelji, prijatelja?
Reakcije su pozitivne, a to su otkrile suze radosnice kod mojih najbližih. Ovom prilikom se svima zahvaljujem, a prvenstveno mojoj majci i sestri koje su mi davale snagu kada bi moje ponestalo.
Nadira, da li je bilo naporno uskladiti školske obveze, sve druge vanškolske aktivnosti i izlaske s društvom?
Znate kako kažu:“Organizacija je ključ uspjeha. „To je nešto čime se vodim i što je do sada i uspijevalo.
Koliko si vremena dnevno provodila uz knjigu?
Obzirom da je moja generacija brojala jako mali broj učenika u gimnaziji (4),redovno sam učila i obavljala školske obaveze, jer je u nas bila“specifična“situacija gdje smo morali ovako funkcionirati… Brojni su faktori koji utječu na to: težina predmeta, fokusiranost na času…
Koji su ti predmeti bili omiljeni, a koje pak nisi baš previše voljela?
Još od osnovne škole sam više voljela brojeve nego slova, tako da mi je matematika bila na vrhu ljestvice. Što se tiče ostalih predmeta, bilo je raznih faza…
Da li si bila aktivna u nekim izvannastavnim aktivnostima? Ako jesi, kojim?
Udaljenost od Vareša mi je bila jedna od prepreka koja me spriječila u izvršavanju nekih vannastavnih aktivnosti, ali sam se trudila da iskoristim sve sekcije, seminare, radionice koje mi se nude tokom školske godine.
Da li si bila na nekim školskim natjecanjima?
Bila sam učesnik na kantonalnom takmičenju iz matematike. Tu je i takmičenje „DANI EUROPSKOG NASLIJEĐA“ u organizaciji Federalnog ministarstva kulture i sporta gdje sam sa svojom sestrom i prijateljicama osvojila 1.mjesto. Učestvovala sam i na školskim kvizovima, te na još nekoliko drugih takmičenja.
Tvoji hobiji? Uzori u sportu i muzici, književnosti…
Hobiji su nešto što vas razveseli u onim „tmurnim danima „. Crtanje i slikanje je nešto što me uvijek ispunjavalo… Što se tiče uzora, nemam nekoga određenog ali se trudim da od svakoga prisvojim po neku lijepu osobinu/pozitivnu stvar koju čini.
Omiljena knjiga/serija/film/sport/sportaš/muzičar?
Ono što mi je novo, nekako postaje i omiljeno. Konkretno, mogu odgovor dati na pitanje:Omiljeni sport? Skijanje je sport koji me uvijek privlačio, čak sam u prošlosti pomalo skijala, češće nego sada.
Kakvi su ti planovi za upis fakultet, i koliko će ti znanje stečeno u vareškoj Gimnaziji biti od koristi?
Voljela bih spojiti brojeve i crtanje, tako da će arhitektura i mašinstvo biti jedni od izbora… Znanje iz gimnazije će svakako biti od koristi na bilo kojemu polju.
Molim te izdvoji neke posebne trenutke tijekom 4 godine srednje škole kao ono posebno što ćeš pamtiti cijeli život?
Bilo je bezbroj posebnih trenutaka, koje kada bih nabrajala, trajalo bi cijelu vječnost. Smatram da sam imala veoma divan odnos kako sa profesorima, tako i sa prijateljima koji su bili kreatori ovih posebnih trenutaka.
Kakav ti je odnos bio s profesorima? Imaš li među njima nekog posebnog i omiljenog?
Kao što sam prethodno i rekla, imala sam divan odnos sa profesorima. Ovom prilikom im se zahvaljujem na tome što su nam pored školskih lekcija davali one bitnije - životne lekcije. Svi profesori su mi podjednako dragi…
Je li ti žao što napuštaš učionice i hodnike vareške srednje škole?
Da, naravno. 4 godine provedene u ovoj školi nisu mali period, puno je lijepih stvari i uspomena koje čuvaju upravo te učionice i hodnici MSŠ“Nordbat-2 „.
Imaš li neki posebni moto u životu (izreku, citat)? Ako da, molim te podijeli ga s nama.
Mislim da svi mi imamo to nešto cime se vodimo, ali sve opet zavisi od situacija u kojima se nalazimo. Iz latinskog jezika smo učili brojne izreke pa bih jednu izdvojila:
Quidquid discis tibi discis. – Što god učiš, za sebe učiš.
I na kraju nam samo još reci, što želiš poručiti generacijama koje ostaju iza tebe u školskim klupama?
Svima želim prvenstveno zdravlja, a potom i uspjeha u životu. Ostvarujte svoje snove, trudite se, trud se uvijek isplati. Bez obzira na to što postali u životu, nikada ne zaboravite ko ste, što ste i odakle ste i naravno, ne zaboravite svoju porodicu jer je ona tu uz vas i kada svi drugi nisu.
Nadira, uz iskrene zahvalne na odvojenom vremenu za ovaj razgovor i predstavljanje želimo ti puno uspjeha pri upisu na željeni studij.
