godine iz Vareša prognano 10.000 Hrvata, a tijekom ratnih događanja stradalo je 125 vojnih i civilnih žrtava. Ove godine navršila se 31. obljetnice stradavanja Hrvata Vareša, a obiježena je dostojanstveno i uz prigodne sadržaje.
Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata je na Dušni dan, 02.11.2024. godine obišla je groblja na Kopijarima, Borovici i Pogari gdje su položili vijence i svijeće, te se pomolili za sve vojne, civilne i nestale žrtve domovinskog rata. Prije mise zadušnice u Varešu su ispred središnjeg spomen obilježja za 125 vojnih i civilnih žrtava domovinskog rata općine Vareš položeni vijenci i zapaljene svijeće.U 17 sati u župnoj crkvi svetog Mihovila služena je misa za sve poginule, a potom je izmoljeno zajedničko opijelo za sve žrtve.
U vareškoj staroj crkvi organizirana je Večer sjećanja na 31. obljetnicu stradanja Hrvata Vareša.
Na početku Večeri sjećanja ratni zapovjednik 96.domobranske pukovnije Bobovac Vareš umirovljeni brigadir Mario Andrić, dao je osobno svjedočanstvo predratnih i ratnih zbivanja i stradanja na području općine Vareš.
Predsjedavajući Općinskog vijeća Vareš u vrijeme ratnih stradanja Miroslav Pejčinović održao je prilično emotivno osobno viđenje na temu šutnje o stradavanju Hrvata Vareša.
Mato Pavić, jedan od sudionika domovinskog rata u Varešu je ispričao jednu od brojnih ispovijesti prognanika.
Sestra Kristina Marijanović, ravnateljica Male škole Vareš prenijela je svjedočanstvo fra Ilije Piplice o župi Vareš zapisanom u knjizi Dani poslije, svojevsrnom Vareškom dnevniku kojega je fra Ilija Piplica vodio od listopad 1993. do siječnja 1994., najtežem razdoblju za Vareš u prošlom ratu, o egzodusu sutjeških i vareških Hrvata iz Vareša, o događajima u Stupnom Dolu, o mnogim pojedinostima koje su pogodile naš kraj.
Za glazbeni dio Večeri sjećanja bili su zaduženi članovi Frame župe Vareš uz pratnju Željka Sertića i župnika fra Leona Pendića koji su izveli skladbe Nađeni Bog, Ne boj se, Bog je moj Spasitelj, O velik je Bog i Oči u oči.
Bio je ovo događaj koji je pokušao pomoći da se zaboravi sve ono što je hrvatski narod Vareša proživio i preživio u noći s 02.studenog na 03. studenog 1993. godine. I ne samo tad, nego svih teških dana koji su počeli napadom na selo Kopijare u listopadu iste godine, s paljenjem Borovice te nastavili u mnogim mjestima gdje su Hrvati Vareša bili u progonstvu. Na ovaj način su organizatori večeri sjećanja, koordinacija udruga proisteklih iz domovinskog rata vareš I župa Vareš, digli glas za pravednost i dostojanstvo, digli glas protiv zaborava patnje običnih ljudi, onih ljudi kojima u ratnom vihoru nije ostalo mnogo izbora.
