Govoriti o svjetskoj muzičkoj literaturi u obliku koji danas poznajemo i slušamo podrazumijeva mnoštvo kompozitorskih ostvarenja koja su značajno utjecala na epohu u kojoj su nastala. No, to je tek mali segment ukupnog ljudskog muzičkog stvaralaštva koje je uspjelo odoljeti zubu vremena. A, vrijeme vrši selekciju na različite, uglavnom kvalitativne načine. Ipak, desi se da neka djela ostanu zaboravljena ili se rjeđe poklanjaju ušima javnosti iz vrlo praktičnog, čak tehničkog razloga, instrumentarija za koji su originalno koponovane. Upravo je drugi koncert Vareš Classic Festivala, održan u srijedu, 23.09. u Staroj crkvi u Varešu podsjetio na dva vrhunska ostvarenja Mozarta i Schuberta pisana za danas gotovo zaboravljene instrumente, glasharmoniku i arpeggione. A, reminiscenciji suprotstavio je inovaciju u vidu savremenih muzičkih ostvarenja.
Koncert je otvoren jednim od posljednjih djela Wolfganga Amadeusa Mozarta, nastalim 1791. godine. Adagio i Rondo u c molu, K617 za glasharmoniku, flautu, obou, violu i violončelo nastalo inspirisano u Mozartovo vrijeme aktuelnim izumom Benjamina Franklina, glashrmonikom baziranom na konceptu sviranja po rubovima staklenih hemisfera različitog promjera i debljine koje su proizvodile tonove različite visine dodirom prsta i pritiskom pedala koji ih je okretao. Na svojoj vareškoj premijeri glasharmoniku je zamijenila klasična harmonika u rukama izvrsnog Boruta Zagoranskog, koji je vrlo vješto sa članovima ansambla dočarao mozartovsku lepršavost i eleganciju. Jedno od najljepših Schubertovih djela, Sonata za arpeggione i klavir nastalo 1824. godine, nikada nije bilo istinski zvučno zaboravljeno. No, instrument za koji je originalno pisano iz upotrebe je izašao vrlo brzo po nastanku djela. Arpeggione je bio instrument sa šest žica, pragovima na vratu instrumenta, a svirao se gudalom vertikalno postavljen između nogu svirača. Izumio ga je 1823. godine bečki graditelj gitara Johann Georg Stauffer. Danas se izvodi u mnoštvu različitih aranžmana, od kojih pažnju posebno plijeni varijanta za violu i gitaru, koju je vareška publika imala priliku čuti te večeri. Vrlo suptilna kombinacija zvuka viole Krešimira Petra Pustičkog i gitare Jureta Cerkovnika donijela je izuzetno nadahnutu izvedbu, karakterističnu po ujednačenom tembru, bogatoj dinamici, ali i potpuno prirodnoj komunikaciji dvojice muzičara. Nakon Schuberta, na pozornicu su stupili oboistica Ivana Nikolić i pijanista Domagoj Gušćić, koji su predstavili novo ostvarenje mladog austrijskog kompozitora Gregora Hankea, Postkarten. Djelo je posvećeno Ivani Nikolić i donosi dvije kratke muzičke bilješke, koje kompozitor naziva zvučnim razglednicima. Scena je zatim ponovo prepuštena Borutu Zagoranskom, ovaj put uz gudački kvartet i izvedbu vrlo efektnog Koncertina slovenskog kompozitora Janija Goloba. Djelo je nastalo 2012. godine i posvećeno je Borutu, koji ga je na njegovoj vareškoj premijeri maestralno izveo uz pratnju violinistica Andree Nikolić i Milene Virijević, violiste Krešimira Petra Pustičkog i violončeliste Basa Jongena. Vrlo energična i virtuozna izvedba, uz zanimljiv drugi stavak prožet tango motivima, te vrlo efektan treći, na pravi način je zaključila drugi VaClaF koncert.
Oduševljenoj publici na bis poklonjeno je još jedno djelo, čuveni Oblivion Astora Piazzolle, u čijoj izvedbi se harmonici i gudačkom kvartetu pridružila Doris Nikolić na violončelu. “Forgotten, Classic, New…?” time je ispunio svoju misiju; podsjetio nas je na staro vrijedno podsjećanja i upoznao nas sa novim vrijednim upoznavanja.