ratu, te uz dužni pijetet molili za njihove duše. Pred središnjim spomen obilježjem u dvorištu crkve sv. Mihovila predstavnici udruga, institucija i političkih stranaka položili su vijence i upalili svijeće, odajući tako počast i zahvalnost svakoj od 125 vojnih i civilnih žrtava s područja općine Vareš, čija je imena nakon zajedničkog opijela pročitao vareški župnik fra Mirko Majdandžić.
Prvi vijenac položile su supruga, majka i djeca poginulih pripadnika 96. pukovnije Bobovac Vareš, potom su to učinili predstavnici Koordinacije udruga proisteklih iz domovinskog rata. Aktivni časnici i pripadnici OS BiH su također odali počast svojim poginulim prijateljima i suborcima, a potom su to učinili i predsjedavajući OV-a Vareš i vijećnik Hrvatske koalicije u OV-u Vareš, te članovi OO HDZ-a i OO HSP-a Vareš. Ceremoniju polaganja vijenaca vodila je predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i civilnih žrtava rata Dražana Klarić, a uveličao je župni zbor sv. Mihovila pod ravnanjem sestre Ružice.
Nakon zajedničkog opijela i molitve, u vareškoj crkvi je služena misa zadušnica, na kojoj se pored obitelji stradalnika okupio i veliki broj vjernika. Župnik je tijekom propovijedi podsjetio na neke od pojmova koji su teški i koje izbjegavamo, ali koji su u ove dane neizbježni. Ti pojmovi su: život, smrt, nada, svetost i zahvalnost. To je ovih dana, kada obilazimo posljednja počivališta naših najmilijih i molimo se za njih, sve uvezano i svi intenzivno razmišljamo o značenju smrti i života i načinu na koji to živimo.
Inače, u noći s 2. na 3. studenog ove godine navršava se i 22. godišnjica stradanja Hrvata općine Vareš, kada je preko 10.000 ljudi pokrenuto iz svojih domova i krenulo na put u nepoznato. Sjećanje na ovu tragediju posebno će se obilježiti u nedjelju 08. studenog, na Dan sjećanja. Tada će se u 11 sati na groblju na Višnjićima služiti misa zadušnica te se evocirati sjećanja na najteže dane u novojoj povijesti hrvatskoh naroda općine Vareš. I koliko god se trudili, svatko za sebe, potisnuti ta bolna sjećanja i zaboraviti kroz što su svi prolazili tijekom prognaničkih dana, mjeseci i godina, ovakvi dani i datumi uvijek otvore stare rane i uvijek jednako boli. I svatko sebi postavlja iznova brojna pitanja na koja svih ovih godina nema pravog odgovora…