Neka Božić bude više od blještavila, neka bude trenutak kada prepoznajemo pravu istinu - ljubav je najvažniji dar koji možemo podijeliti s drugima.

Radost Božića u Varešu
Tišina spuštena na Vareš, k’o veo od najfinije svile.
Snijeg, gust i miran, prekrio je planine, stećke, kuće.
Sve je bijelo, čisto, spokojno, kao da je svijet zaustavio dah,
Čekajući da noć donese radost i svjetlost Božića.

Zvijezda na nebu visoko stoji, hladna i sjajna,
Ali ispod nje, toplina ljudskih srca grije dolinu.
Stare crkve, od kamena i priča sazidane,
Zovu ljude, moleći se s njima za mir, za ljubav.

Zvona zvone. Tiho najavljuju dolazak.
Nečega starog, svetog, ali uvijek novog.
U tom zvuku ima prošlosti, težine rudnika,
Znoja radnika i pjesme njihovih žena.

Djeca trče po trgu, njihovi koraci ostavljaju tragove
U snijegu, u vremenu, u srcima.
Njihov smijeh, sitan i prodoran, razbija zimski zrak,
Kao da se sam život raduje, igrajući se s njima.

Rijeka Stavnja, zamrznuta na rubovima,
Šapuće stare priče o gradu koji živi,
Unatoč svemu , ratu, gubitku, odlasku.
Vareš, grad stijena i željeza, i dalje diše,
Njegovo srce kuca u ljudima, u kamenju, u šumama.

U toplim sobama, uz svijeće i kamin,
Ljudi se okupljaju, skromni, ali sretni.
Na stolovima je kruh, vino, komad mesa –
Sve što je potrebno za blagdan, za dušu.

A iznad svega, u tom tihom, veličanstvenom času,
Čuje se molitva.
Ne glasna, ne nametljiva, već ona koja izlazi
Iz dubine ljudskih bića.
Molitva za ljubav, za dom, za budućnost.

Ovaj Božić u Varešu nije samo dan.
To je trenutak kada prošlost i sadašnjost
Postaju jedno, kada radost nadvlada tišinu,
Kada se čovjek osjeti blizu nečega većeg, svetog.

I tako, dok snijeg i dalje pada,
Dok zvona i dalje zvone,
Grad Vareš , tih, uporan, prepun duše ,
Šalje svijetom poruku: Sretan i blagoslovljen Božić

Anto Štrkalj