U literarnom stvaralaštvu, Amina je ostvarila zapažene uspjehe. Njen rad na temu "Tajna ljubavnog pisma" koji je raspisala Opća biblioteka Vareš ove godne u povodu Dana zaljubljenih nagrađen je u starijoj kategoriji literarnog natječaja, što svjedoči o njenoj sposobnosti da izrazi duboke emocije i misli kroz pisanu riječ.
Pored toga, njen rad privukao je i pozornost komisije na natječaju na temu „Radost Božića u Varešu“ u prosincu prošle godine.
Također, njen literarni rad na temu "Pod okriljem školskog krova" proglašen je najboljim na školskom natječaju za školsku 2024./2025. godinu, za što je i novčano nagrađena.
Pored toga Amina se također ističe i u prirodnim znaanostima. U ovoj školskoj godini na općinskim natjecanjima zauzela je prvo mjesto iz matematike na razini drugog razreda i prvo mjesto iz fizike, razina A. Amina također i kao volonter Crvenog križa Vareš pokazuje svoju svestranost, marljivost i posvećenost u obrazovanju i raznim izvannastavnim aktivnostima.
U privitku donosimo Aminin rad na temu "Pod okriljem školskog krova".
Pod okriljem školskog krova
Pod ovim krovom smo rasli, a da to nismo ni primijetili.
Svako jutro ista vrata, isti hodnici,
Isti glasovi profesora, isti koraci drugova,
A opet – sve se mijenjalo.
Mislili smo da imamo vremena,
da će sve trajati još dugo,
da su jutra u ovim klupama beskrajna
i da će zvuk školskog zvona uvijek značiti samo kraj časa,
nikada kraj svega što poznajemo.
Govorili su nam da je škola samo priprema za život.
Ali zar ovo nije bio život?
Zar nisu ovi trenuci bili stvarni,
Ove ljubavi, ovi strahovi, ovi rastanci?
Zar nisu ovi hodnici bili naši putevi,
Ove klupe naši domovi,
Ove učionice naši svjetovi?
Ovdje smo doživjeli prve nepravde,
Prve razočarane poglede,
Prve uspjehe koji su nas dizali do neba.
Ovdje smo učili iz knjiga, ali još više iz pogleda,
Iz onih trenutaka kad su riječi bile suvišne.
Kada si znao da nisi sam,
Da neko dijeli tvoj strah od budućnosti,
Tvoj umor, tvoje snove.
Pod ovim krovom shvatili smo koliko su rastanci teški.
Jednog dana neko nije došao,
Neko se preselio, neko se udaljio,
Neko je otišao prerano.
Shvatili smo da nema ponavljanja godine kada je život u pitanju.
Da neki trenuci ne mogu biti vraćeni,
Da su neki ljudi prolazni,
Ali tragovi koje ostave – vječni.
Ovdje smo prvi put osjetili kako izgleda gubitak,
Kad drug iz klupe iznenada sjedne negdje drugdje,
Kad shvatiš da neko s kim si dijelio sve
Odjednom postane samo uspomena.
Ovdje smo naučili da rastanci bole,
Ali da su nekad neizbježni.
Još samo malo.
Još jedan smijeh koji odzvanja stepeništem.
Još jedan pogled kroz prozor,
Tamo gdje su snovi uvijek bili veći od stvarnosti.
Još jedan trenutak, prije nego što shvatimo
Da ovo više nikada nećemo moći vratiti.
Odlazimo sa diplomama u rukama,
Ali sa nečim mnogo težim u srcu-
Sa sviješću da je jedno poglavlje završeno,
I da se nikada nećemo vratiti onakvi kakvi smo sada.
