gigant "Energoinvest" započeo je na lokalitetu sela Tisovci, na području vareške općine, izgradnju Tvornice olova, cinka i barita, a usporedo s tim poslom počeli su s otkrivkom rudničkog kopa na lokalitetu "Veovača". Svi rudnički strojevi i tvornička postrojenja kupljena su od tadašnjeg SSSR-a i bili su iznimno loše kvalitete, što se pokazalo na početku poslovanja ovoga poduzeća, kada je najveći dio opreme morao biti zamjenjen ili popravljen.Rudnik i tvornica olova, cinka i barita nikada nisu uspjeli pokriti proizvodnjom troškove  poslovanja, pa su nedugo nakon otvaranja ovoga poduzeća uslijedili štrajkovi i prosvijedi radnika zbog neredovitih isplata plaća, da bi nekoliko mjeseci prije početka sukoba u BiH ovo poduzeće prestalo s radom. Dakle, od 1993., Rudnik olova , cinka i barita je pod stečajem. U poduzeću je trenutno uposleno samo nekoliko radnika na osiguranju i oni imaju kakve takve plaće, priskrbljene uglavnom prodajom strojeva pod staro željezo.Ova promašena investicija bivše države ostavila je žiteljima ovoga kraja sumornu i vjerojatno opasnu ostavštinu koja je mnoge natjerala da ovaj kraj zauvijek napuste. Stotine tona barita, mnogo olova i cinka u koncentratu rasuto je po krugu ovoga poduzeća. Vjetar danas taj otrov raznosi po okolnim naseljima, a kiša ga spira do rijeke Stavnje, Bosne i tko zna dokle. Još tijekom montaže postrojenja i opreme ruski su se "stručnjaci" za glavu hvatali i pitali kako je moguće ovakvo postrojenje postaviti u naselje, no tadašnje se vlasti na prosvjede građana nisu obazirale. Međutim, ni ove današnje "demokratske" ne poduzimaju ništa na zaštiti žitelja ovoga kraja koji su izloženi opasnom djelovanju olova i reagenasa koji su zaostali u tvornici