Dan rudara. To je dan kad se prisjetimo svih onih, koji su svojim mukotrpnim radom, stoljećima stvarali povijest vareškog kraja.
Potsjetimo se na ilirsko doba, doba drevnih Rimljana, vremena Kulina bana (i dobrijeh dana), sjetimo se i Dubrovčana ( visprenih trgovaca i prvih koncesionara naših rudnika); sjetimo se ikralja Stjepana (posljednjeg vladara Bosne samosvojne - doba u kojem je u najvećoj zabilježenoj rudarskoj nesreći u rudnicim metala, u rudniku-jami željezne rude Jerkov kamen u Borovici ostalo zatrpano sedam rudara), i doba sultana(kad je donesen rudarski zakon „Kanun sas“).
Najradije se sjetimo „profesionalnih“ rudara S a s a“ (koji, svojim vještinama, mukotrpan rudarski posao učiniše snošljivijim i efikasnijim) i bosanskih franjevaca-ujaka (preteča bosanske i, posebno, vareške pismenosti).
Nerado se, pak, sjetim doba monarhije [čijim dolaskom je uništen autohtoni željezni obrt vareškog kraja i započela industrijska proizvodnja, koja je tehnička dostignuća iskoristila za nesmiljenu eksploataciju prirodnih resursa, ruda(željeza, mangana, kroma i olova sa srebrom) i šuma].
Još teža vremena su nastupila dolaskom kraljevina, (one su naslijedile kolonijalno ponašanje, koje je uz nesnalaženje u vođenju suvremenih industrijskih procesa, pogoršalo stanje rudara) kada su učestali i štrajkovi za povrat izgubljenih prava i dostojanstva. ( Najveći od tih štrajkova dogodio se21. decembra 1920. godine - štrajk izbija u Kreki , Zenici , Kaknju , Brezi , Mostaru i Banjoj Luci, koji je po mjestu Husino brdo dobio nazivHusinska buna.
U spomen na sedam ubijenih rudara, taj dan se obilježava kao DAN RUDARA .
Tu su rudari (komorati ), (samosvojni,kao nekad davno) zajedno sa ostalim zaposlenicima radne organizacije, vezanim za rudnike i separaciju, slavili svoj praznik. Bile su to radne proslave organizirane po smjenama ; pri kraju izrađenih smjena. Tom prilikom su sumirani poslovni rezultati Radnih jedinica i vršena dodjela priznanja (statua rudara) istaknutim pojedincima.
Centralne proslave organizirane su (uglavnom) subotom u objektima kao što su DTV Partizan, Radnički (kasnije i Centar).
Tradicija proslava Dana rudara (21.decembra), kakve smo pamtili, stara je jedno stoljeće.
Nasuprot tome, tradicija rudarenja na ovim prostorima stara je više od dva tisućljeća.
To je dan koji se, u Varešu, trebao zvati DAN ZAHVALNOSTI, ali je sticajem okolnosti postao DAN SJEĆANJA ( možda je i bolje tako, jer na zahvalnost se brzo zaboravi)...
