pjesama naše mlade Vareške Branke Kostić i to je bio povod da svim našim slušateljima i posjetiteljima portala predstavimo ovu mladu talentiranu djevojku.  Knjiga se zove "Srce od riječi", na čijoj naslovnici se nalazi pola srca na prednjoj strani i pola na drugoj. Sadrži 50 pjesama, koje govore o ljubavi, čežnji, prijateljstvu, onima kojih više nema, te o Branki.  Branka Kostić je rođena u Varešu, 22. lipnja 1990. godine, završila srednju školu u Zagrebu za upravnog referenta. Već 3 godine je nezaposlena, ali to ne znači da nije aktivna -  bavi se pisanjem pjesama, i priča. Kako nam je rekla ta ljubav je probuđena od njezine 15. godine. U slobodno vrijeme ide na kavu sa prijateljima, odlazi u gradsku knjižnicu, te čita knjige.
Brankina knjiga „Srce od riječi“ je izdana uz potporu Gradske knjižnice Novigrad, na ideju Morene Moferdin, ravnateljice knjižnice. Na zbirci se počelo raditi u travnju mjesecu, lektorica Ljiljana Kostić, inače Brankina starija sestra, je uređivala pjesme, uz Morenu i Branku. Rad je bio dugotrajan i naporan, ali na kraju je bilo zadovoljstvo vidjeti uloženi trud, ističe Branka.  Na promociji u novigradskoj knjižnici autorica knjige, Branka Kostić, urednice knjige, Ljiljana Kostić i Morena Moferdin te ilustratorica i graf. dizajnerica Tihana Nalić, brojnoj publici ispričale su kako je knjiga nastala, opisale dijelove i ilustracije koje prate njenih pet poglavlja. Istaknuto je da su Brankine pjesme „njezina osjećajna osobna iskaznica“. Inače, knjiga je tiskana u maloj nakladi, a svi koji želite nabaviti knjigu možete se obratiti na adresu: Gradska knjižnica Novigrad-Cittanova.
U svom prvom intervjuu, koji je dala za našu medijsku kuću – na što smo ponosni, Branka nam je otkrila i svoje uzore u književnosti. To su nezaobilazni Pablo Neruda, te Ivo Andrić i Meša Selimović. Jedna od Brankinih želja je da uskoro nađe posao, te da se u današnjem društvu posveti više pozornosti mladima i osobama s invaliditetom. Na pitanje da li bi željela imati promociju svog „Srca od riječi“ u rodnom gradu Branka je sa smiješkom odgovorila potvrdno, ukoliko bi bilo zanimanja, iako je put od Novigrada do Vareša za nju prilično dug i naporan, ali bi našla snage i predstavila se ljubiteljima lijepe pisane riječi i u svom rodnom gradu. Nadamo se da će se to i dogoditi, jer Branka to zaslužuje. Pred zaključenje ovog članka, primili smo još jednu lijepu vijest. Naime, na 10. simpoziju distrofičara Istre - Ususret zdravlju 2013. koji je održan u Puli drugi dan simpozija započeo je poezijom Branke Kostić. Bravo!  Na kraju u ime redakcije radio Bobovca Branki upućujemo iskrene čestitke i želimo još puno pjesama i inspiracije, a svima darujemo Brankinu pjesmu na čitanje:

Neobični koraci

Hodam svojim nadasve neobičnim koracima.
Moji kotači vrte se, i ostavljaju svoje otiske, i oni se ne umaraju.
Puni su života, ljube ulice, ponekad usporeno, a nekad vrckavo škakljaju travu.
Znate, oni često sviraju po kamenu,i smiju se.
Moji kotači vole moje ruke, nježni su i strpljivi.
Znaju da ne mogu da im brzo udahnem staze, pa polako hode sa mnom.
Oni miluju moje duge prste, i neshvatljivo se uklapaju. Oni su jedno.
Ponekad ih ostavim dugo same, u mračnom hodniku, no oni miruju.
Strepe za putevima vrućih koraka, čekaju milostivo, u strahu da ih ne zaboravim.
A, ja uvijek im se vraćam. Mojim kotačima, koji me nose gdje god želim,
strpljivo govore, uplašeno šute. I priznat ću, sada ih ljubim, volim!
I oni vole mene, nadasve neobični kotači, koraci moji, moje umorne
noge, i vode me, da snivam, šutim sne, što pod mojim ramenom drhte.